S distance od deset godina Studentskog odbojkaškog kluba (SOK) Mostar može se reći kako je to bila bajka u pravom smislu riječi. Iz osnovnoškolskih klupa znano je da su bajke nestvarne priče, odnosno priče u kojima se "čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim", piše Večernji list BiH.
Upravo tako može se kazati za desetljeće rada i djelovanja SOK Mostar, kluba osnovanog 2013. godine, koji je od prvih koraka natjecanja djevojčica za pet godina stigao do Premijer lige BiH u kojoj se natjecao četiri i pol sezone.
Challenge kup
Podsjećamo, u prvoj sezoni 2019./2020. Mostar je bio peti s 32 boda, deset pobjeda i osam poraza, slijedila je još uspješnija 2020./2021. i četvrto mjesto u ligaškom dijelu natjecanja te 34 osvojena boda, sedam više od petoplasirane Jahorine. Taj uspjeh donio je i prvo međunarodno natjecanje jednog ženskog odbojkaškog kluba iz federalnog dijela Hercegovine. Mostar se ogledao u dvjema utakmicama Challenge kupa s TS Kaunasom iz Litve. Kako bi uštedjele, sokice su obje utakmice igrale doma, naravno, iskusnije odbojkašice Litve prošle su dalje. U ligaškom dijelu sezone 2021./2022. Mostar je bio peti s 24 boda, po devet pobjeda i poraza, da bi se u proljetnom dijelu 2022./2023. osjetilo posustajanje. U jesenskom dijelu sokice su u dvanaest utakmica osvojile 14 bodova, a u nastavku, u šest utakmica samo tri, pa su tako s ukupno 17 bodova završile na osmom mjestu, koje je također vodilo u doigravanje za prvaka.
Nakon prve polovine - devet kola ligaškog dijela tekuće sezone, SOK Mostar bio je bez osvojenog boda, a onda je stigla još lošija vijest da se odustaje od natjecanja te da klub istupa iz Premijer lige BiH. Zašto, pitali smo Dragana Mikulića, predsjednika kluba.
- Bila je to već viđena priča. Kad pobjeđuješ i pred punom dvoranom igraš europske utakmice, svi te tapšu i čestitaju ti, međutim, kad dođeš u problem, suočiš se sa situacijom u kojoj smo se našli ne samo mi nego i drugi mostarski klubovi - košarka, muški i ženski rukomet... Imaš široku bazu, omladinski pogon, a nemaš dovoljno snage zadržati dostignuto. U sezonu smo ušli s nepovoljnim zdravstvenim biltenom, izvan stroja su nam bile dvije igračice, potom neke igračice izvan Mostara, završile su školovanje. Kako nismo profesionalni klub, krenule su u potragu za poslom. Onda nam se ozlijedila još jedna igračica, zaredali su neuspjesi i našli smo se tu gdje jesmo, bez boda poslije devet odigranih kola. Vagali smo što učiniti i odlučili odustati od natjecanja, što nam je u ovom trenutku bilo najbezbolnije zbog djevojaka koje će nastaviti karijeru. Nismo ih željeli sputavati, prijelazni rok traje do Nove godine, pa mogu pravodobno naći novu sredinu. Zanimanja ima, tako da će naše djevojke, koje to žele, prijeći u druge klubove. Moram istaknuti niz poziva iz manje-više svih klubova iz BiH, pa i Hrvatske, recimo Igmana s Ilidže, s kojim imamo odlične odnose - što je bilo, zašto odustajete i slično jer odustajanje podrazumijeva selidbu u najniži rang i za sobom povlači novčanu kaznu od, mislim, 5000 KM. Ispadanje znači samo selidbu u niži rang. Žao mi je što se ove sezone nismo u startu opredijelili za niži rang, igrali federalnu Superligu, pa kad prikupimo respektabilan sastav, ponovno se vratili u Premijer ligu - kaže predsjednik SOK-a Mostar.
Međutim, uzroci kraha odbojkaške bajke, barem za sada, nisu samo u smjeni generacija nego se iza svega kriju i materijalni razlozi.
- Manje-više svima je poznato da status sporta nije zakonski riješen - od Grada, preko Županije i Federacije do državne razine. Klubovi, barem ovi mostarski, snalaze se kako znaju i umiju. Nismo ljubomorni, ali znamo za jedan prosječan klub iz Premijer lige koji od Grada godišnje dobije 70.000 KM. S tom svotom može se planirati na dulje staze, mi smo kombinirali sponzorstvo i razne oblike pomoći te tako osiguravali 40 - 50 tisuća KM, ali to nije dovoljno. Svaka utakmica doma i u gostima stoji u prosjeku barem 1000 KM. Kako u sezoni - prvenstvo i Kup, odigrate 24-25 utakmica, to je toliko tisuća maraka. Kotizacija i razni seminari, od kojih su, po mom mišljenju, neki nepotrebni, "pojedu" još 10.000 KM. Klubovi plaćaju Savezu, a zauzvrat ne dobivaju ništa. Baš ništa, u Hrvatskoj Savez, recimo, snosi dio troškova odigravanja utakmica. Tu su zatim i troškovi opreme pa troškovi za treniranje u dvoranama... Ne bih dalje, dovoljno je da svi koji prate sportska zbivanja, ne samo ljudi u klubovima, razumiju o čemu govorim - konstatira predsjednik Mikulić pa naglašava:
- Osobno od sporta ne bježim, strastveni sam zaljubljenik u golf, ali ono što me brine je omladinski pogon kluba. SOK Mostar u omladinskom pogonu ima 150 djevojčica, mogli smo imati i 300 jer zanimanje postoji, ali nemamo uvjete. Mlađe kategorije uglavnom su vodile iskusnije igračice, sada, kada neke od njih odu, ne znam što će biti s tim krasnim pogonom. Mi nemamo novca za plaćanje profesionalnih trenera, a i nema ih na ovom području, tako da u sljedećem razdoblju moramo dobro razmisliti što i kako dalje - zaključuje Dragan Mikulić, predsjednik SOK-a Mostar.
Strmoglavi pad
Reklo bi se, ništa novo, slično je i u nizu ovdašnjih klubova koji ovise o umješnosti ljudi koji ih vode, što na duge staze nije rješenje. Za ovdašnje, u suštini, amaterske klubove, osim nogometnih, morala bi se znati neka pravila, kao i za saveze koji organiziraju i vode različita natjecanja. U protivnom, slijedi strmoglav pad poput ovog u ženskoj odbojci u Hercegovini, gdje su u pogonu još samo dva kluba - Čapljina u federalnoj Superligi i mostarski Student u Prvoj ligi. •
