Jeste li znali da je utakmica za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu (koja je ustanovljena 1954. godine na turniru u Švicarskoj) čak tri puta odlučivala o prvom strijelcu turnira? Da, zahvaljujući upravo toj, naoko manje važnoj utakmici, Davor Šuker postao je 1998. godine u Francuskoj Zlatna kopačka SP-a: u utakmici s Nizozemcima (2:1) na Parku prinčeva postigao je svoj šesti pogodak na turniru i odvojio se od Argentinca Batistute i Talijana Vierija koji su ostali na pet pogodaka.
Mentalitet ne dopušta predaju
A jeste li znali da jedan od najvećih nogometaša svih vremena, briljantni, lepršavi, ali očito melankolični Francuz Michel Platini oba puta pokošen brodolomima od Nijemaca u polufinalima SP-a 1982. i 1986. godine, pa nijednom nije bio u stanju igrati utakmice za treće mjesto? A bio je kapetan i predvodnik jedne od najvećih generacija koje je Francuska ikada imala.
Hrvatskom kapetanu Luki Modriću teško se može dogoditi ovakav slom. Pa iako je naravno, kao i svi reprezentativci, teško podnio poraz od Argentine, Lukin mentalitet i karakter jednostavno ne dopuštaju predaju i ravnodušnost. Luka je rođeni pobjednik, napucan pozitivnom energijom, u čijoj svijesti još živi sjećanje na tužni finale 2018. u Moskvi: on naprosto ne može dopustiti da i drugo Prvenstvo zaredom napusti kao gubitnik na terenu.
Luki Modriću ovo je osmo veliko natjecanje, a Hrvatska s njim u sastavu nikada nije izgubila dvije utakmice zaredom na velikom turniru. Jedini put vatrenima se to dogodilo davno prije Lukina vremena: na EP-u 1996. kada su Hrvatsku jedan za drugim svladali Portugal i Njemačka.
Najmanje što Luki Modriću u ovom trenutku treba jest propitkivanje o njegovoj budućnosti u reprezentaciji, iako će s tim pitanjem biti neizbježno suočen i nakon subotnje utakmice. Međutim, stavite se na trenutak u Lukinu poziciju i razmislite: zašto bi on uopće u ovom trenutku prestao igrati za reprezentaciju? Ako se do sada i bio pojavio trenutak za oproštaj, bilo je to nakon Eura 2021., kada je mogao mlađima prepustiti bitke za plasman u Katar. Nitko mu to tada ne bi zamjerio. A kakvo je sada stanje?
Krenimo redom: je li Luka Modrić svojim izvedbama u Kataru u bilo kojemu smislu podbacio? Nije. Dva puta bio je izabran za igrača utakmice, protiv Maroka i protiv Belgije. Je li se u reprezentaciji u međuvremenu pojavio netko za koga biste potpisali da je rođeni, karizmatični vođa poput Modrića? Teško. Je li netko od hrvatskih veznih igrača istodobno tako energetski i trkački moćan, lucidan i raznovrstan poput Luke? Opet teško.
Je li Luka Modrić s 37 godina i dalje nezamjenjiv u Real Madridu? Jesu li njegova posvećenost nogometu, profesionalnost, požrtvovnost i klasa i zericu ispod razine Modrića 2021., 2018., 2016...? Sve jasno kao dan. Nakon SP-a u Kataru prvo sljedeće okupljanje hrvatske reprezentacije bit će u ožujku 2023. godine, kada će najprije s Walesom u Splitu (25. 3.), a potom s Turskom u Bursi (28. 3.) nastupiti u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. To su utakmice u kojima je svaki bod bitan.
Posebno dirljivo za sve reprezentativce bit će istrčati pred prepunim Poljudom. Sljedećeg mjeseca, 24. siječnja, u Nyonu će biti izvučeni parovi polufinala Lige nacija, u kojoj Hrvatsku mogu dopasti Nizozemska, Italija i Španjolska. To je završni turnir prestižnoga natjecanja, na kojemu Hrvatska, od 14. do 18. lipnja, sudjeluje prvi put. Na putu prema tom turniru odigrala je šest utakmica ove godine, među ostalim je srušila svjetskoga prvaka Francusku, a Luka Modrić igrao je u svih šest susreta!
Tako blizu vrha
Pa tko bi se odrekao takvoga izazova, makar i s 37 godina? Tko bi propustio takvu priliku, kada je Hrvatska još jednom tako blizu vrhu? Zato se u ovom trenutku, kada je reprezentaciji i dalje neprocjenjiv, izlišnim čini patetično zavapiti: 'Luka, ostani!' Kad se samo po sebi nameće ono prirodno, dugogodišnje postojano stanje: 'Luka, ostaješ! Pa nećeš valjda otići bez trofeja?!'
