Zlatna lopta Luke Modrića u Mostaru i Hercegovini dočekana je s općim oduševljenjem. Na ulici i u kafićima on je glavna tema, njegovo ime ne silazi s usta, a iako nitko nije ni sumnjao da neće biti izabran za najboljeg igrača, potekla je i pokoja suza radosnica. Mnogi se prisjećaju njegovih dana provedenih u Mostaru. Došao je u Zrinjski na posudbu i, bez obzira na to što nije iz ove sredine, davao je sve od sebe i to mu navijači nikad nisu zaboravili.
Iako je tu proveo samo jednu sezonu, Modrić je u Hercegovini ostavio dubok trag u srcima Ultrasa, navijača Zrinjskog. Lukine slike krase prostorije kluba, a njegov lik u dresu Zrinjskog ocrtan je na grafitima i na velikom muralu u središtu grada. Uostalom, i danas Zrinjski od svakog Lukina transfera ubire određen postotak.
Ponos navijača
– Luka je ovo zaslužio. On je i prije Zlatne lopte bio naš heroj i mi se njime uvijek ponosimo. Stadion Zrinjskog trebao bi nositi njegovo ime jer je on najveći igrač koji je igrao u ovom klubu – moglo se čuti iz usta navijača Zrinjskog. Ovu hvalevrijednu inicijativu zasigurno bi podržali i gradski oci, a vjerojatno i svi stanovnici grada na Neretvi, čija bi pokoljenja u budućnosti turistima iz cijeloga svijeta s ponosom mogla pokazati mjesto gdje je nekad igrao najbolji igrač na svijetu.
Luka je u Mostar iz zagrebačkog Dinama stigao u ljeto 2003. godine, tek što je prešao iz juniora u seniore. U dresu Zrinjskog, u surovim uvjetima tamošnje Premijer lige, očvrsnuo je i sazrio za sve ono što vrhunski nogomet traži od igrača. I sam često ističe da mu je iskustvo igranja u Premijer ligi BiH uvelike pomoglo u daljnjoj karijeri. Tu je stasao, mogao je naučiti mnogo toga, priviknuti se na žestoke startove, očvrsnuo je.
– Sve te posudbe izgradile su me kao igrača, ali i kao osobu kako bih došao na ovu razinu gdje sam danas – govorio je. Međutim, malo tko mogao je zamisliti da će Luka u rukama držati najveću nagradu koju jedan nogometaš može dobiti. Njegov prvi trener u seniorima Zrinjskog bio je Franjo Džidić koji je odgojio generacije mostarskih nogometaša.
– Naravno, nisam mogao ni sanjati da će jednoga dana biti najbolji igrač na svijetu. Ali ovaj uspjeh nije slučajan. Odmah sam vidio da je Luka jedan izuzetan dečko, jako inteligentan, pametan i sve te svoje vrline prilagodio je igrama. Luku je krasila izuzetna upornost, rad, disciplina. Uz sve to bio je vrhunski tehničar i jedino mu je nedostajala fizička sprema. Sjećam se, kad nam se pridružio, bio je jako fizički iscrpljen, tek se bio vratio s nastupa za reprezentaciju Hrvatske u Japanu. Mi smo već bili počeli s pripremama i polako smo ga dozirali i doveli ga do toga da bude spreman. I ne samo to. Te je sezone proglašen za najboljeg igrača – kazao je Džidić.
Mostar i Hercegovina iznjedrili su mnoge nogometne velikane poput Franje Kulje Vladića, Blaža Bake Sliškovića, Vahida Halilhodžića i Duška Bajevića. Nogometni znalci znaju reći da nitko poslije Kulje i Bake Sliškovića nije imao takvu “loptu s očima” dok se pod Bijelim Brijegom nije pojavio omaleni žuti dječak. Također, jedna od legendi kaže, kad je Stjepan Deverić u Mostar iz Zagreba doveo nekolicinu nogometaša na probu, da mu je legendarni Kulje Vladić kazao: ''Jaki su ti ovi momci, ali ako trebam birati, ostavi mi ovog žgoljavog žutog, on će biti veliki igrač.''
Velikan Veleža, Hajduka i Olympiquea iz Marseillea Blaž Baka Slišković, koji je danas trener Zrinjskog, smatra da je Luka itekako zaslužio ovo prestižno priznanje.
– Nisam imao taj privilegij da treniram Luku, ali pratio sam njegov dolazak u Mostar i njegov kasniji razvoj preko Dinama, Tottenhama, Reala i reprezentacije. Iskren da budem, kad sam gledao prilog u Dnevniku Hrvatske televizije o dodjeli Zlatne lopte, malo sam se razočarao jer su tom velikom događaju posvetili tek nekoliko minuta. Po mojem mišljenju, trebalo je tome dati više pozornosti jer biti najbolji između tolikog broja vrhunskih nogometaša uistinu je nesvakidašnje. On je u svakom pogledu zaslužio ovu nagradu i sav njegov trud i odricanje ovim su stigli na naplatu – komentirao je Baka.
Ispunjeno proročanstvo
Jednostavno, Luka je bio drukčija priča i to se vidjelo na terenu. Prevladava mišljenje da se s njegovim dolaskom u još od rata neoporavljeni grad ponovno počeo igrati ozbiljni nogomet u Mostaru. Navijači su počeli puniti tribine, a jedan od glavnih razloga bio je Luka Modrić.
– I kad smo gubili, kad bi momčad igrala loše, Luka je svojim potezima oduševljavao i zbog njega su ljudi dolazili gledati Zrinjski – opisao je jednom prigodom Lukin suigrač Ivica Džidić koji je s Lukom i Davorom Landekom stigao u Mostar na posudbu iz Dinama.
Zrinjski je u to vrijeme bio ispodprosječan premijerligaš, a Luka je jedan od najzaslužnijih za njegov ostanak u društvu najboljih, zbog čega je po završetku sezonu od navijača dobio nagradu “Filip Šunjić – Pipa” za igrača koji je pokazao najviše zalaganja i borbenosti tijekom sezone. Pehar mu je predao veliki navijač Zrinjskog Vaha koji mu je već tada rekao da će biti najbolji nogometaš na svijetu. Proročanstvo se ispunilo 14 godina poslije. Luka je najveći!
