Moraš biti izbornikova desna ruka. Uvijek sam osjećao da sam ja vođa. A i dan danas razmišljam o tom finalu u Moskvi, ostaje žal i to me zasad drži. Govori to Luka Modrić (37) u dokumentarnom serijalu 'Kapetani', koji su Netflix i Fifa za svoj kanal Fifa+ radili prethodnih godinu i pol dana. Serijal od osam nastavaka prati priču šestorice kapetana reprezentacija kroz njihov život i kvalifikacije za SP u Kataru.
Strahote rata
- Ništa mi u životu nije došlo lagano - naglasio je Luka prije teme odrastanja u ratu i djedova ubojstva:
- Ne volim pričati o tome, ali to mi je najviše ostalo u sjećanju i obilježilo mi je život. Bio sam jako malen, sjećam se nekih stvari - priča dok se isprepliću snimke Modrića dok kao dječak čuva ovce na obroncima Velebita i kako u dvorištu svog sadašnjeg doma u Madridu tehnicira sa svojom djecom.
- Dovoljno da mi djetinjstvo ostane u najboljem mogućem sjećanju. A djed je bio moj zaštitnik, branio me kad bih radio neke nepodopštine prema mami i tati, i vodio me svugdje. Imao je puno životinja pa si non stop s njima, a kad ih je on vodio u ispašu, išao sam s njim. Imao sam bezbrižno djetinjstvo u kući dide i bake na Velebitu, uz koju me vežu lijepe uspomene. I ime sam dobio po didu. Žao mi je što nije doživio barem dio svega što sam postigao, ali siguran sam da me odozgo gleda i da je ponosan. Kad je krenula srpska agresija, četnici su mu mučki ubili djeda Luku na kućnom pragu.
- Nije bilo lako živjeti tada, uzbune, bombe, rakete padaju i morali smo u hotel kao izbjeglice - govorio je dok su se listale njegove fotografije s djedom i obitelji - ali kad pogledam slike iz djetinjstva, uvijek sam s loptom. To je bio moj izlaz od svega što se događalo oko nas. I na betonu ispred hotela sve je krenulo.
Ljubav na prvi pogled
Nogomet je zavolio odmah.
- Bio sam među manjima, udaraju te, guraju, ali nema kukanja i plakanja, ideš dalje i boriš se za sebe. Više se puta kroz serijal ponavlja njegova rečenica:
- Svjestan sam da sam u nekim godinama i vjerojatno je Katar moje zadnje veliko natjecanje.
No, snimalo se još tijekom kvalifikacija. Primjerice, tijekom prve utakmice s Rusijom, koja je u Moskvi završila 0:0, a Luka ju je propustio zbog ozljede. I gledao kod kuće u Madridu, s djecom Ivanom, Emom i Sofijom. Vidjeli smo pritom da međusobno razgovaraju na hrvatskom i engleskom.
- Izbij je! Ej, što radiš?! - navijački je Luka gledao utakmicu.
'Zašto i dalje igraš za reprezentaciju?'
- Govore mi neki 'Zašto i dalje igraš za reprezentaciju, fokusiraj se na klub', pogotovo nakon SP-a u Rusiji, ali ostao sam jer to je za mene nešto posebno, nema boljeg osjećaja nego predstavljati svoju zemlju. I volio bih igrati za reprezentaciju dok god me trebaju i dok mislim da mogu pomoći. Moj će odlazak biti jako težak i emotivan, ali to je prirodni tijek. Dosta sam razgovarao s dečkima dok me nije bilo, a očekivanja su od mene još veća nakon Zlatne lopte.
Vratio se na SP u Rusiji, pogotovo na osminu finala protiv Danske, promašen jedanaesterac u 115. minuti pa gol u raspucavanju:
- Da nisam preuzeo odgovornost u raspucavanju, bilo bi pogubno za momčad. Morao sam poslati poruku samopouzdanja.
Istaknuo je da dosta razgovara s mlađim suigračima i savjetuje ih. Tako su snimili njegov razgovor s Ćaleta-Carom, koji mu se povjerio da je svom tadašnjem klubu Marseilleu poručio da ne želi biti rezerva, a potom je otkrio:
- Kakav je zadnji trening prije utakmice, takvi ćete biti i na utakmici. Mi zadnji dan uvijek igramo utakmicu stari protiv mladih, i tu idemo 100 na sat! Svi žele dobiti. Ja sam bio na obje strane, a na SP-u u Rusiji prije prve utakmice (protiv Nigerije, nap. a.) mladi su nas dobili. Pobijedili smo tu utakmicu pa je došla Argentina i opet su nas na treningu mladi pobijedili, a mi smo dobili utakmicu. I tako su uoči svake utakmice na SP-u mladi pobijedili stare na treningu jer smo im počeli i popuštati, a idući dan bismo pobijedili suparnika. Sve do finala.
Suigraču poručio: Odaješ nesigurnost momčadi
Uoči utakmice sa Slovačkom u Osijeku (2-2) u automobilu je s Dalićem komentirao kako je Ivanušec u krizi pa je pojasnio:
- Ne ustručavam se reći mišljenje ako treba. U toj je utakmici spasio bod golom iz slobodnog udarca. Pa otkrio:
- Nikad se nisam gurao da pucam slobodnjake. A onda je došla i utakmica odluke, protiv Rusije na Poljudu. - Vraćamo se gdje nas obožavaju, gdje osjećamo veliku podršku od početka do kraja i osjećamo se super. Naježio sam se - rekao je Luka pa nastavio:
- Znali smo da Livaković neće braniti i bio je razočaran, bilo mu je teško. I tu je važno da suigrači osjete da si uz njih, da imaju podršku.
Tada film pokazuje razgovor njih dvojice u hotelu.
- Ne bih ti to govorio da mi nije stalo, drag si mi dečko, zato ti govorim. Ali ja ne vidim tvoj napredak u reprezentaciji! Možda te pritisak smeta? Odaješ nesigurnost momčadi. Što ima veze ako pogriješiš, pa svi griješe, zašto ne bi ti smio? Ali moj je osjećaj da se ti bojiš pogriješiti - govorio mu je Luka.
- Ne bih došao do ovdje da se bojim pogreške - odgovorio mu je Livi.
- Tim gore! Ti si golmančina, znaš li to? - zaključio je kapetan prije zagrljaja.
Uoči utakmice s Rusijom kamera je bila i u poljudskoj svlačionici pa se čuje Modrićev govor uoči izlaska na teren:
- Najvažnija je koncentracija i pristup, ako to imamo, bit će sve dobro. Ali je priznao:
- Uhvatiš se u razmišljanju što ako se ne plasiraš na SP. Ipak, ta je priča sretno završila, Hrvatska je po groznom pljusku pobijedila 1-0, a zadnji Modrićevi kadrovi u filmu su kako govori:
- Igrati za Hrvatsku nama je svetinja, to je neopisiva ljubav.
