Nakon što je proljetos Vitez ispao iz Premijer lige BiH i našao se u totalnom rasulu, za trenera je sredinom srpnja postavljen iskusni Vjeran Simunić, bivši vratar Hajduka, Šibenika, Dinama Vinkovci, Zagreba i još niza klubova. A što se tiče trenerskoga iskustva, malo je iskusnijih od Simunića u “regionu”.
Vitez mu je četvrti klub u Bosni i Hercegovini (uz Posušje, Zrinjski, Čelik).
Vodio oko 40 klubova
Uz Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku te više azijskih država Simunić je u bogatoj karijeri vodio skoro 40 klubova (!) većinom uspješno. Čini se da su ga u Vitezu dočekale najteže prilike jer je s Vitezom osvojio nezahvalno 14. mjesto.
Samo su “ubogi” Novi Travnik i Bosna jesenas bili slabiji, što znači da najbolji klub iz doline Lašve na proljeće čeka grčevita borba za ostanak. Početak je bio “tvrd”, ali ne i katastrofalan, pa su u prva četiri kola Vitežani su osvojili po bod kući protiv Olimpika (0:0) i Metalleghea (0:0) i u gostima kod Novoga Travnika (1:1), a poraženi samo protiv Zvijezde (1:2).
Prva se pobjeda proslavila u 5. kolu kući protiv Bratstva (2:1), druga kolo kasnije u Visokom protiv Bosne (1:0). Tada su se optimisti koji prate Vitez ponadali da se Simunićeva momčad može boriti i za naslov.
Onda je i treći put jesenas jedan susret u Vitezu završio 0:0 (Čapljina). Nakon toga stigao je kao katran crni niz s četiri poraza: u Bihaću protiv Jedinstva (0:3), kući protiv Toška (1:3), u Živinicama protiv Slavena (0:1) i kući protiv Rudara (0:4).
Stradanje se prekinulo u Orašju (3:3) pa nastavilo protiv Veleža u Vitezu (0:3)... U četrnaestom kolu napokon pobjeda - treća jesenas kući protiv Igmana (1:0), a u 25. kolu sedmi poraz u gostima protiv Goražda (1:3).
Izbjeći pad u 2. ligu
Agoniji je došao kraj tek kada je prvenstvo završilo. Pogled na ljestvicu puno govori: Vitez će se na proljeće morati dobro potruditi da izbjegne pad u drugu ligu. Trener Vjeran Simunić je kroz petnaest odigranih kola u igru “gurnuo” čak 24 igrača. Samo je Marko Vujica igrao u svih petnaest kola.
Blizu su Alden Bešić, Dženan Durak i Antonio Kragić (po četrnaest nastupa). Kemal Salihagić u igri je bio trinaest puta, Marko Marković i Zvonimir Petrović po dvanaest puta. Po deset i više nastupa imaju Amer Prutina, Armin Sarvan i Nijaz Fazlić (11), a Edin Kesić i Miljeno Bošnjak po deset. Tomislav Ivičić (osam nastupa), Admir Đono, Selmin Đogić i Safet Sivšić (7), Almir Ćatić (6), Eldar Bašović (5), Haris Džaferović (4), Faruk Gačan, Džan Selak (3), Armin Trako (2) i Marin Vidović (1) ipak su imali epizodne, sporedne uloge.
Nakon poraza kući protiv Toška “pale” su optužbe da su Tomislav Ivičić, Miljenko i Armin Đono sudionici nekakve kladioničarske afere, pa su svi napustili Vitez, što je narušilo mir u svlačionici.
Rezultati istrage nisu nikada objavljeni, pa ne znamo ima li u svemu tome istine ili je u pitanju kod nas vrlo popularna “rekla - kazala” senzacija...
Ivičić je u više navrata ponovio da s namještanjem nema baš ništa...
