U školi su nas učili da je obitelj najvažnija stvar na svijetu. Jeste li ikad čuli da je neko dijete otišlo iz svoje obitelji da bi živjelo s nekim bogatim strancem? – izjava je to legendarnog talijanskog nogometaša Francesca Tottija (43).
Čovjek je to koji je u svojoj seniorskoj karijeri igrao za jedan jedini klub – Romu (od 1992. do 2017.). Možda je u svijetu nogometa njegova vjernost prema rimskom klubu čak najpoznatija ljubavna priča. Priča o kojoj su snimljeni filmovi, priča o kojoj su napisane knjige, priča koja je počela 1993. godine, a traje i danas, iako je on u mirovini. Princ Rima, kako ga zovu, debitirao je za Romu 28. ožujka 1993. u Seriji A, tada je imao malo više od 16 godina. Odmah u svojoj drugoj sezoni u bordo dresu izborio se za mjesto u standardnih prvih 11, i to pod vodstvom legendarnog trenera Carla Mazzonea.
Svoj prvi pogodak za Vučicu Totti je postigao 4. rujna 1994. godine protiv Foggie u utakmici koja je završena 1:1. Od tog trenutka Totti je za Romu postigao 307 golova u 785 nastupa. Osvojio je pet trofeja, a prvak Italije bio je 2001. godine, uz to ima dva kupa i dva superkupa. Naravno da je bio dobar igrač, kapetan i mogao je birati između mnoštva klubova... Real Madrid ga je neprestano zvao, ali za njega je postojala samo Roma. Nije išao za novcem i do kraja je ostao vjeran svom klubu. Malo je danas takvih ljudi, igrača koji neće pokleknuti pred milijunima koji im se nude u današnjem svijetu nogometa. No, ipak nije jedini. Njegovim stopama išlo je još dosta igrača, a među njima je, primjerice, i Carles Puyol (41) bivši igrač Barcelone.
Ostao je i Maldini
U katalonskom klubu proveo je cijeli svoj život. Igrao je za njihovu omladinsku momčad pa C i B, a onda je 1999. godine debitirao i u prvoj postavi Barcelone. Ušao je na utakmici protiv Real Valladolida 2:0 umjesto Simaa Sabrose. Ondje je igrao do 2014. godine kada je završio profesionalnu karijeru i pretvorio se u jednog od najvećih igrača u klupskoj povijesti. Zabio je 19 golova, a odigrao je 593 utakmice za taj klub s kojim je i osvojio šest španjolskih prvenstava, dva kupa, tri Lige prvaka. Nitko drugi, osim Barcelone, nikada nije dolazio u obzir. – Carles je uvijek bi pravi vođa. Inspiracija za sve nas ostale. On je bio naš anđeo čuvar. Momčad mu je uvijek bila na prvom mjestu – rekao je jednom Xavi.Puyol je bio jedan od onih igrača s kojima je Barca preživjela sva teška vremena na prijelazu stoljeća, jedan od onih koji su klubu pomogli da se ponovno digne iz pepela. Tarzan ili Lionheart (Lavlje Srce), kako su ga zvali, zauvijek će biti dio Barcelone. Baš kao i Lionel Messi (32)...
Katalonski div ne može se zamisliti bez argentinskog čarobnjaka s kojom u La Ligi dominira dugi niz godina. U Barcelonu je došao 2000. godine, igrao za mlađe uzraste, prošao je njihovu školu, a onda je za A momčad nastupio 2004. godine i od tada je nezamjenjiv. Zabio je 627 pogodaka u 718 utakmica i niti jednom do sada nije dobio crveni karton.
Ipak, jednom je priznao kako je bilo dana kada je želio napustiti klub. Zbog optužbi za porezne prijevare u jednom je intervjuu rekao da je želio otići iz Španjolske. Na njihovu sreću, ostao je i neprekidno im do izbijanja koronavirusa donosio pobjede... Jedan je od najboljih igrača na svijetu i potpuno mu je dobro tu gdje je.
Moj djed je bio navijač...
Znali su svi da je sjajan igrač i zato ga je u nekoliko navrata htio dovesti Manchester United, ali Maldini je pregovore prekinuo jednom rečenicom: – Moj djed je bio navijač Milana, moj otac je bio igrač i trener Milana, ja sam milanovac, moj sin također. Zaboravite, ja ostajem na San Siru – rekao je. Ono što je zanimljivo kod njega i njegova prezimena – Maldini – jest to da, kada se od njega napravi anagram, dobije se riječ Di Milan (Milanov). Nakon karijere radio je kao sportski direktor klub s našim Zvonimirom Bobanom, no dobili su otkaz. O Ryanu Giggsu (46) moglo bi se napisati nekoliko knjiga jer bio je jedan od najboljih nogometaša svijeta i legendarno lijevo krilo koje je cijelu karijeru provelo u Manchester Unitedu. Na Old Traffordu igrao je 24 godine (od 1990. do 2014.), skupio 927 utakmica i upisao 116 pogodaka. Inače, Giggs je rođen u Cardiffu, a njegov je otac Donald James Danny Wilson, podrijetlom iz Sierra Leonea, u to vrijeme bio poznati ragbijaš i velški reprezentativac. Obitelj se poslije preselila u Manchester u kojemu je Ryan stekao slavu. U prve dvije sezone dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača (do 23 godine) lige, osigurao si dres s brojem 11 i prije dolaska Davida Beckhama bio je zaštitno lice Crvenih vragova. S klubom je osvojio 13 prvenstava, četiri FA kupa, tri Liga kupa, devet Community Shieldova, dva je puta osvajao Ligu prvaka, UEFA Superkup, Interkontinentalni kup, Fifino klupsko svjetsko prvenstvo... Za sve zasluge u nogometu je 2007. godine dobio i titulu viteza, a orden koji se službeno zove Red časnika Britanskog Carstva uručila mu je engleska kraljica Elizabeta II.
Scholes među najboljima
Zanimljivo je da u 24 godine igranja za Manchester United nikada nije dobio crveni karton. Jedini put kada je “pocrvenio” dogodio se kada je igrao za reprezentaciju Walesa protiv Norveške u kvalifikacijama za SP 2002. godine. A danas je izbornik te reprezentacije... No, kada govorimo o Giggsu i Unitedu, treba spomenuti njegova suigrača Paula Scholesa (45) koji je također cijelu svoju seniorsku karijeru proveo na Old Traffordu (od 1993. do 2013.). Uživao je u trofejnoj karijeri pod vodstvom Sir Alexa Fergusona. S Unitedom je osvojio 10 premierligaških naslova, tri FA kupa i dvije Lige prvaka. Upisao je 152 pogotka u 709 utakmica. Zinédine Zidane za njega je rekao: – Paul je bio moj najteži protivnik i sigurno jedan od najboljih veznjaka naše generacije. Osim navedenih igrača koji su svoje karijere i najbolje dane posvetili samo jednom klubu, treba spomenuti i još neke poput brazilskog vratara Rogérija Cenija koji je proveo 25 godina u dresu São Paula, Franca Baresija koji je 20 godina nastupao za Milan, a Giuseppe Bergomi je toliko bio u Interu...
