Malo je poznato da Hrvati, konkretno oni iz Hercegovine, imaju jednog od najboljih sportaša u australskom nogometu, a među slavne primjere u kojima Hrvati pokazuju iznimnu srčanost na brojnim sportskim borilištima diljem svijeta ušao je i Širokobriježanin Ivan Soldo, igrač kluba Richmond iz Melbournea.
Rođen od oca iz Gornje Britivice (Široki Brijeg) te majke iz Slavonije, Ivan je od malih nogu pokazivao zanimanje za sport, igrao je klasični nogomet, tenis, košarku, ali i ragbi, no jedan trenutak promijenio mu je život. Susret s rođakom Ivanom Marićem, koji je također jedan od poznatih igrača australskog nogometa, konkretno kluba Richmond oko kojega će se ispisati povijest, bio je sudbonosan te nakon njega više ništa nije bilo isto u karijeri mladog Solde.
Danas, Ivan Soldo je jedna od zvijezda ovoga sporta koji je iznimno popularan u Australiji, a već je dospio u javnost kao osoba koja je postavila AFL rekord po broju pogodaka u debitantskoj utakmici tijekom svog prvog meča 2017. Postao je premijerligaški igrač s klubom Richmond 2019. Skroman i samozatajan, ali izvrstan na terenu, ponosan na svoje hrvatsko-hercegovačko porijeklo, Soldo s iznimnim žarom govori o tomu kako je postao igrač australskog nogometa, no s još većim ushićenjem o svojem ranijem posjetu Hercegovini, ali i Slavoniji. A kada smo ga upitali kako gleda na činjenicu da mnogi na hrvatske sportaše gledaju kao na one koji se bore srcem, Soldo nam poručuje kako je to nešto čime bi Hrvati trebali biti ponosni.
”Mogu stajati podignute glave znajući da oni koji nas gledaju upravo to primjećuju”, s ponosom nam govori mladi Richmondov igrač.
Soldo se osvrnuo i na svoje veze s hrvatskom zajednicom u Australiji, kazavši kako su mu roditelji strastveno podržavali hrvatsku zajednicu i okružili se hrvatskom kulturom i životnim stilom. Naravno, neizostavno pitanje je bilo i ono o tomu tko je, po njegovom mišljenju, najbolji hrvatski sportaš, no Soldo je u tom kontekstu objasnio kako skida kapu svima onima koji brane boje hrvatske zastave, a posebno je priznanje uputio izborniku hrvatske nogometne reprezentacije zbog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018.
Večernji list: Zanimljivo, vaša atletska karijera počinje košarkom. Kako ste se upoznali s australskim nogometom?
- Oduvijek sam kao klinac volio sport, igrao sam nogomet, tenis, košarku i ragbi tijekom svoje mladosti. AFL mi je došao kao opcija koju nikad nisam ozbiljno shvatio sve dok me moj rođak Ivan Marić nije nagovorio i pomogao mi dalje tražiti mogućnost igranja AFL-a.
Večernji list: Postavili ste jedan AFL rekord. Možete li nam dati još par detalja?
- Bio je to rekord po broju pogodaka na debiju. Ništa nevjerojatno jer smo tog dana izgubili meč, a ja nisam bio ni svjestan sve do nekoliko mjeseci kasnije.
Večernji list: Koji je glavni razlog zbog kojega ste se odlučili igrati upravo australski nogomet?
- Oduvijek sam želio baviti se profesionalnim sportom, ali nisam znao koji bi mi sport odgovarao kao nekome tko ne igra samo za pobjedu. Uživam u svim aspektima sporta koji uključuju stil života, profesionalnost i okruženje. Uživao sam u svemu tome i odjednom sam otkrio da želim biti bolji i da se toga držim.
Večernji list: Koja je glavna razlika između australskog nogometa i američkog nogometa ili ragbija?
- Toliko su različiti na toliko načina da ne mogu sve to opisati riječima! Za početak, teren je kružnog oblika u AFL-u, a u NFL-u/ragbiju je pravokutnog oblika. Samo ih morate gledati da biste to shvatili.
Večernji list: Možemo li sada govoriti o vašem hrvatskom naslijeđu? Vaši korijeni su iz Hercegovine, konkretno Grada Širokog Brijega? Jeste li ikada bili tamo?
- Da, moj otac je rođen u Gornjoj Britvici (Izbično), u Hercegovini. Moja majka je rođena u Đurdenovcu u Slavoniji. Posjetio sam oba sela i prelijepa su svako na svoj način. Potpuno drukčiji način života od onog u kojem sam odrastao ovdje u Australiji.
Večernji list: Što planirate u budućnosti? Imate li želju otići u Bosnu i Hercegovinu ili Hrvatsku?
- Bio sam tamo u tri navrata, a zadnji put 2019. godine i imao sam sreće putovati prije pandemije. Uspio sam upoznati Thompsona na kraju svog putovanja, što je bilo iskustvo koje nikada neću zaboraviti.
Večernji list: Mnogi kažu da su Hrvati veliki sportaši i da se bore srcem. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
- Zanimljivo je jer većina ljudi koji nisu Hrvati ili gledatelji fokusiraju se upravo na tu “stigmu”. Uživam u toj etiketi jer to je nešto na što bi Hrvati trebali biti ponosni i mogu stajati podignute glave znajući da oni koji nas gledaju upravo to primjećuju.
Večernji list: Imate li veze s lokalnom hrvatskom zajednicom u Australiji?
- Doselio sam se iz svog rodnog grada Canberre, ali odrastajući moji roditelji su strastveno podržavali hrvatsku zajednicu i okružili se hrvatskom kulturom i životnim stilom. O’Connor vitezovi i Canberra Deakin (hrvatske zajednice) bila su mjesta na koja mogu lagodno ušetati i pojesti obrok dok vidim neka poznata prijateljska lica.
Večernji list: Kakvo je vaše mišljenje o tomu tko su najbolji hrvatski sportaši?
- Uživam u Olimpijadi i skidam kapu onim Hrvatima koji predstavljaju državu na najvišoj razini. Tako da bih rekao da su svi Hrvati koji su predstavljali državu na toj razini pravi sportaši. Kao nogometni navijač, ne mogu ne dodati nogometnog profesionalca Zlatka Dalića koji je vodio Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. i nevjerojatan uspjeh.
Večernji list: Vratimo se vašoj sportskoj karijeri. Što vam je bio najteži izazov tijekom karijere u australskoj nogometnoj ligi?
- Odlazak od kuće bio je prilično težak. Prijateljstva i obiteljske veze sam morao žrtvovati i ostaviti iza sebe. To je bilo uistinu izazovno. Uz svaki sport dolazi svojevrsno nazadovanje za koje sada shvaćam da me je testiralo da postanem bolji igrač i osoba.
Večernji list: Koji su Vaši planovi za budućnost?
- Nastavit ću se razvijati u najboljeg igrača što mogu biti jer prošle godine nisam mogao igrati zbog ozljeda. Međutim, aktivnosti izvan terena su moj fokus u budućnosti jer je to nešto što želim raditi i pokušavam razviti. Hoće li to biti nastavak mog obrazovanja u zdravstvenim znanostima, nisam još siguran.
