Još prije sedam mjeseci kada je legendarni švedski nogometni trener Sven-Göran Eriksson javnosti obznanio da boluje od raka gušterače, svi su znali kako će to završiti. Znao je i on. Liječnici su mu prognozirali još godinu dana života, no on je otišao ranije, preminuo je u 77. godini. Od trenutka kada je saznao za dijagnozu nastojao je vrijeme koje mu je ostalo provesti što više s obitelji i ispuniti si želje koje ranije nije stigao. Na tom popisu bilo je i da trenira Liverpool pa su mu Redsi ispunili želju i proljetos je na Anfieldu vodio njihove legende (za Liverpool je igrao i Igor Bišćan) protiv legendi Ajaxa.
Jednostavan i normalan
Lagano je križao sve sa svoje liste i mirno dočekao kraj. Kada bi se sada osvrnuo na svoj život, mogao bi reći da je prošao sve i svašta, a ostao je i zapisan u povijesti. Bogata trenerska karijera trajala je više od 40 godina, proveo ju je na klupama 12 klubova i četiri reprezentacije na svim stranama svijeta. Zanimljivo, 2018. su ga ponudili i – splitskom Hajduku. No čelnici Hajduka odlučili su se za nekog drugog. Bilo kako bilo, Eriksson je imao pozamašan CV. Na scenu se probio u švedskom Göteborgu, s kojim je osvojio dva švedska kupa, ali mu je senzacionalni trijumf u Kupu Uefe 1982. omogućio dolazak na veliku scenu gdje su ga spazili europski velikani. Preuzeo je Benficu te osvojio tri prvenstva i jedan kup, stigao do finala Kupa Uefe 1983. i Kupa prvaka 1990.
Veliki trag ostavio je u Italiji gdje je osvajao kupove s Romom, Sampdorijom i Lazijem. Lazio je vodio do osvajanja Kupa pobjednika kupova, u zadnjem izdanju (1999.) natjecanja europskih osvajača kupova. Na klupi Lazija dosegnuo je finala Kupa Uefe. Bio je na izborničkim klupama Engleske, Meksika, Obale Bjelokosti i Filipina, u Engleskoj je vodio Manchester City i Leicester City, a u Kini je vodio Guangzhou City, Shanghai SIPG i Shenzen. Osim toga, još je bio direktor u engleskom Notts Countyju, tajlandskom Police Tero FC-u, Al-Nasru u Emiratima te posljednje u švedskom Karlstadu. Baš je posljednjih šest godina karijere, do 2019., radio u Kini i na Filipinima. No, ono što mu diže rezime jest onaj izbornički mandat na klupi tri lava od 2001. do 2006.
O tome kakav je Eriksson bio kao trener i čovjek najbolje je znao Goran Tomić. Hrvatski nogometni stručnjak s njim je radio u Kini.
– Sven je fantastičan čovjek, toliko jednostavan i normalan bez obzira na impresivnu trenersku karijeru. Na treningu i utakmicama veliki je profesionalac, a izvan terena jako pristupačan. Ja mu pripremam i vodim treninge, radim analize protivnika... Iskreno, ovo su mi najbolja tri mjeseca u trenerskoj karijeri, uživam učiti od takvog stručnjaka koji je vodio Lazio, Englesku, City, Romu, Benficu, Meksiko... – govorio je tako Tomić u jednom intervjuu za Večernji list iz 2017. godine. On je u kineskom drugoligašu Shenzenu radio nakon što je napustio kormilo Istre 1961.
– Nisam mogao odbiti takvu priliku, uz tako iskusnog stručnjaka mogu samo dodatno napredovati. Bio sam mu prvi suradnik, planiranje, programiranje treninga, zajedničke večere... Toliko toga naučite od njega, ponašanje u svlačionici, kako reagirati nakon poraza, nakon pobjede, odnos prema klubu i medijima, to su neke stvari koje naučite iz prve ruke. Njegova najveća kvaliteta je vođenje grupe, odnosi u svlačionici – rekao je svojevremeno Tomić.
– Moj kontakt s Erikssonom postoji iz vremena dok je on bio trener Shanghai SIPG-a te mi je tada posudio igrača u moj drugoligaški klub. Inače, Eriksson jako voli Hrvate, s Bokšićem je osvojio 'scudetto' kao trener Lazija, a u Manchester Cityju trenirao je Ćorluku. Također, bio je i u Hrvatskoj, oduševljen je našom zemljom – otkriva hrvatski stručnjak koji je legendarnom Šveđaninu bio pomoćnik.
A Eriksson je uistinu volio Hrvatsku.
– Bio je na Sportskim igrama u Splitu i oduševio se našom obalom. Radio je u karijeri s Bokšićem i Ćorlukom, tako da voli naše igrače. Da nisam preuzeo Lokomotivu, vjerojatno bih mu bio pomoćnik u nekom novom klubu. I dalje smo u kontaktu, čestitao mi je na preuzimanju lokosa – rekao je Tomić koji je tada iz Kine otišao u HNL gdje je trenirao klub iz Kranjčevićeve. Sada je pak u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje vodi Al-Bataeh.
Tomića smo kontaktirali nakon vijesti o smrti njegova kolege, no nije bio raspoložen za izjave.
– Žao mi je, čuo sam vijesti. Puno sam puta već o njemu govorio, ne bih to sada opet prolazio – kratko je rekao.
Živite život! Zbogom!
Eriksson je ipak osoba o kojoj se puno toga zna, o kojoj se puno pisalo, vodio je turbulentan život, kako pun nogometa, tako i pun afera i intriga. No, smirio se i prije smrti je u dokumentarcu poslao svojevrsnu oproštajnu poruku.
Posljednje mjesece i dane života odlučio je pokazati pred kamerama u dokumentarcu koji će u petak biti prikazan na Amazon Primeu. Otkriveni su pojedini dijelovi, a u njima je Eriksson koji gotovo cijelo vrijeme provodi u Sunneu u rodnoj Švedskoj, gdje se opet povezao sa sinom i kćeri.
– Nisam bio najbolji otac, ali sada provodimo puno vremena zajedno – rekao je.
Posebno je bio vezan za jezero Fryken za koje je rekao:
– Prekrasno mjesto, djeluje tako smirujuće. Nalazi se ispod planine na kojoj je moj otac odrastao. Ispred je Thornsby, gdje sam ja odrastao, i Sunne u kojem sam rođen. U vezi s jezerom uvijek sam mislio kako je to krasno mjesto za zaspati. U njega se može baciti pepeo. Tu se osjećam kao kod kuće. Svi se bojimo smrti, ali to je dio života, morate to naučiti prihvatiti. Nadam se da će ljudi reći da sam dobar čovjek, ali to neće govoriti svi. Nadam se da ćete me pamtiti kao pozitivnog tipa koji se trudio dati sve od sebe. Ne žalite, smijte se, hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično, pazite na sebe i na svoj život. Živite ga! Zbogom – zaključio je.
