Sve nas je uvjerio da je neuništiv, ali on se sada najteže nosi s takvom reputacijom. Od Ćire Blaževića, štoviše, mnogi očekuju da ih upravo on utješi, nakon što su čuli da se trener svih trenera opet bori s metastatskim karcinomom prostate. No on se ipak javlja tihim glasom, bez uobičajene euforije, bez neke kovanice koju je upravo izmislio kako bi najavio poraz odvratnoj bolesti. Prvu dijagnozu dobio je još 2011. godine i od tada čitavo desetljeće vodi žestoku utakmicu.
"Operirali su me dva puta, dva puta sam pobijedio. Nisam problem gurao pod tepih. Saznao sam prije tri tjedna da se bolest vratila. Nisam dobro, kako da budem dobro, *ebemu. To je rak s metastazama, ali kažu da mogu opet pobijediti. Nadam se da će doktori koji su uz mene poloviti to sve...", rekao nam je Ćiro danas iz svog doma u Zagrebu.
Preostalo mu je odraditi još osam od ukupno 26 terapija radiovalovima, a onda slijedi pauza od dva mjeseca pa ključno snimanje i nalazi. "Ne nosim se dobro s godinama, znam da sam iznutra mlad, ali tijelo to više ne može. Godine nose svoje, moram se pomiriti s tim. Da sam ranije znao što znam sada, odmah bih išao na radiovalove, ne bih operirao prostatu i oduzeo sebi kvalitetu života. Danas ipak znamo ono što nekad nismo znali o bolesti. Trebate se kontrolirati, važna je svaka minuta za ovu pobjedu", govori nam. Nakon što je svoju dijagnozu otkrio neočekivano pred tv kamerama, najavljujući utakmicu Hrvatske i Slovenije na Poljudu, telefon mu ne prestaje zvoniti. "Sretan sam što imam tako divne ljude pokraj sebe. Borit ćemo se, što drugo možemo. Mogu samo zahvaliti svima koji su uz mene, drugo nemam što reći" Ne zvuči nam to kao kad Ćiro grmi s nekog igrališta. Promijenio ih je u karijeri nebrojeno mnogo, vodio je više od dvadeset klubova i reprezentacije od Švicarske do Kine, voljeli su ga gdje god da se pojavio na području bivše Jugoslavije. "Pa kad ja dolazim iz naroda, iz raje, ja sam sve prošao i bijedu i progonstvo. Ne pričam ja o svojim problemima, iako ih imam i teško ponosim godine. Ne znam što bih o tome govorio, da drugima natovarim svoje probleme kao da nemaju vlastitih? Ne treba mi to, prolazim kroz probleme u intimi. Bilo mi je teško, ali uvijek sam se dizao i hodao, svi bi me pozdravljali i voljeli su me vidjeti, a ja nikad nisam odbio nekoga tko se sa mnom htio slikati, kakav bih čovjek bio da to napravim", kaže Ćiro, koji posljednje dane provodi na terapijama u privatnoj klinici u Svetoj Nedjelji i odmarajući se kod kuće.
"Brine me kad ga vidim potištenog, nikad mu nije ovako teško palo, a prošli smo već i dvije operacije. Prošao je toliko generacija, odgojio je silnu djecu, ne samo svoju, on je čovjek iz naroda i narod mu jako nedostaje. Nedostaju mu šetnje, kava u gradu, prijatelji i poznanici", priča za Večernji list Ćirin sin Miro Blažević Jr. i ne odbija odgovoriti na pitanje koliko se teško u ovim trenucima nositi s reputacijom neuništivog Ćire, nepoderive figure koju ćemo uvijek sretati na špici pored Charlieja, s dva mobitela u ruci, a već idući tren nosit će nam sladoled koji je kupio u omiljenoj slastičarnici. "Nije to ništa čudno, iako je ponekad jako teško nositi se s činjenicom da ga smatraju neuništivim. Ćiri se ništa ne može dogoditi, on će živjeti vječno. Ali Ćiro se već godinama žestoko bori. Ovaj put mu je najteže nego ikad, nikada prije mu nije ovako teško palo. Jako teško podnosi bolest i godine, iako doktori kažu da se u 90 posto slučajeva ovakav problem može uspješno riješiti. Ali godine i bolest, znate njega, teško mu pada što nije više među ljudima. Priča kako je nedavno još skijao i kupao se ljeti", priča nam Miro Blažević dok pazi na oca, da se ne umori uoči nove terapije.
"Idemo na terapiju radiovalovima, kemoterapiju nisam dozvolio, ubilo bi ga to! Ova tehnologija trebala bi djelovati, moramo odraditi još osam od 26 terapija i nakon dva mjeseca čeka nas snimanje, tada ćemo znati je li naša pobjeda. Ako nije, ne znam što da vam kažem, nadamo se da ćemo pobijediti. Iz cijele regije dolaze ovdje na terapiju kojom se liječimo i nadamo se najboljem", govori Ćirin sin. Iz braka sa suprugom Zdenkom, Riječankom koju odmilja zove Nena, ima još i dvije kćerke, Barbaru i Katarinu, a ima i šestero unučadi. Svoju Nenu, oženio je dok je bila maturantica, na nagovor svoje majke, koja je na njega imala veliki utjecaj i više joj se sviđala Riječanka od Sarajke koju je potajno volio Ćiro. Prevagnula je majčina želja, ali Ćiro tvrdi da ne bi bio sretan više od 50 godina, da mu nije dobro uz Zdenku.
Pandemija ih je neko vrijeme razdvojila, Ćiro je ljeto proveo u Kraljevici, najčešće izoliran. Krajem lipnja bio je kod nas kao gost u studiju Večernjeg lista i pričao nam je da ne izlazi i ne druži se koliko bi želio. "Kao da ću se osušiti od godina, tako se osjećam, ali moramo se pomiriti s tim. Nije mi teško priznati da godine čine svoje, nisam više ni trener svih trenera, Dalić je bolji od mene", reći će Ćiro, potvrdivši kako je zadovoljan s posljednjim rezultatima Dalićeve Hrvatske. Iako je fokusiran na terapije i oporavak, Ćiro ne propušta neke utakmice. "Nogometu sam posvetio život i drago mi je kad Dalić kaže da me stalno zvao. Istina, zvao me kad je postao izbornik, ali nikad me taj nije poslušao. Bolje da je tako, on je moj drugi sin, i ponosan sam što je bolji od mene", kaže Ćiro.
