Poželio mi je sreću, dao nekoliko savjeta. Je li me gurao u nogometu? Nije, on je već bio u Ukrajini tada. Ja sam išao na Poljud gledati njega dok je bio u Hajduku, govori Zvonimir Srna, Darijev nećak.
Zove se Zvoninimir, preziva Srna i iz Metkovića je. Pa da odmah nešto raščistimo.
- Da, Darijo Srna mi je stric.
Darijo i Zvonimirov otac Renato su braća. Renato Srna bio je nogometni vratar, član Neretve dok je bila u Prvoj HNL, pa je i mali Zvonimir, koji više nije mali (202 cm, 22 godine), krenuo logično s nogometom. Međutim...
- Trenirao sam do četvrtog ili petog razreda osnovne škole, ali nisam se previše istaknuo osim što sam kao i stric igrao na desnom boku. U Metkoviću je tada još rukomet bio sve, klub je igrao Ligu prvaka pa nisam imao što drugo.
I, evo, desetljeće kasnije Zvonimiru se dogodila skoro pa filmska priča. Do prije dva mjeseca igrao je prvu hrvatsku rukometnu ligu, a u subotu debitirao za Zagreb u Ligi prvaka protiv njemačkog prvaka Flensburga, piše 24sata.hr.
- Što reći? Bilo je treme, naravno. Odmah vatreno krštenje. Bio sam u Gorici na posudbi, a prije toga u Dubrovniku gdje sam i studirao, ali odlučio sam se potpuno posvetiti rukometu kada me Zagreb zapazio. Tada je u Dubrovniku trener bio Zlatko Saračević, ozbiljno se treniralo, klub je bio ambiciozan, pa je došao Silvijo Ivandija i stvari su se još posložile. Ušli smo u prvu ligu, ja i u juniorsku reprezentaciju. Potom sam otišao u Zagreb, pa na posudbu u Goricu i, evo, uzeli su me natrag, prošao sam zimske pripreme i odlučili su da ostanem.
