No pasaran! parafraziramo prkosnu, strastvenu španjolsku republikanku, Baskijku Dolores Ibarruri: Nećete proći, Španjolci pokraj goropadnih, nikad žešćih, nikad žustrijih i osvetoljubivijih Hrvata!
Naša ruska bajka, naš ljetni san iz kojega se još nismo probudili, sinoć je Maksimiru dobio novi blistavi nastavak. U stilu najrazornijih, najmoćnijih svjetskih nogometnih strojeva, hrvatska se reprezentacija najprije neslomljivim moralom i karakterom oduprla trostrukim europskim prvacima, a potom u nezadrživom galopu pregazila Enriqueove trupe.
To je bila opet Hrvatska kakvu želimo, Hrvatska koja spada u reprezentacije elitnoga svjetskoga kruga, ona koja je ljetos svojim dotjeranim, prepoznatljivim stilom pridobila publiku širom svijeta. To je Hrvatska koja ne zna i ne želi kalkulirati, nego i duboko u sudačkoj nadoknadi juriša kao da igra za naslov prvaka svijeta! To je momčad nevjerojatno zagriženih jurišnika, predvođena lucidnim izbornikom koji je s nacionalnom momčadi na novom početku, i koji gradi igru reprezentacije poput slagalice s bezbroj razbacanih elemenata, ali kod kojega na neki ludi način sve iznova sjajno funkcionira.
Hrvatska ima sve što njezin navijač traži; uvjerljive, zanimljive, uzbudljive, uvijek nadahnute protagoniste koju nude nadasve dramatičnu radnju.
To što Dalić radi vatrenima zaista je svjetsko čudo! Samo netko nepokolebljiv, hrabar, inteligentan i pronicljiv u stanju je u tako kratkom razdoblju od mjesec dana podignuti svoju momčad sa zgarišta i udahnuti joj novu snagu, energiju i polet. Oni gube 0:6, posrću i padaju u posvemašnjoj nemoći, ali nikada ne saginju glave, nikada ne gube moral i samopouzdanje i nikome ne priznaju da je bolji od njih. Jer, i nije!
Bila je ovo jedna od najuzbudljivijih maksimirskih priča ikada napisanih, utakmica napeta poput skandinavskog trilera, spektakl koji nas je ostavljao bez daha ne dopuštajući nam da predahnemo. Naravno da je takva predstava mogla iznjedriti samo šokantnog, ali nikako ne slučajnog heroja, Zagrepčanina Tina Jedvaja.
Tako je, kada smo se to najmanje nadali, Hrvatska napokon razriješila pitanje goruće lijevoga braniča; ne samo da je Jedvaj sve poslove na ‘krivoj strani’ posvršavao rutinerski hladnokrvno, nego je i s dva pogotka presudnim trenucima ušao u antologiju hrvatske reprezentacije. Nikada se, naime, vatrenima nije dogodilo da jedan lijevi bek, k tome još ‘po zanimanju’ desni bek, na jednoj utakmici zabije dva gola. I to protiv jedne od najvećih svjetskih nogometnih sila.
Maksimirska eksplozija trideset tisuća raspjevanih navijača u sudačkoj nadoknadi vratila nas je u gotovo zaboravljena vremena kada su ovdje padali Belgijci, Englezi, Šveđani ili Srbi. Bio je to '‘doček iz Rusije, drugi dio'’, još jedan spektakularan zagrljaj navijača i ljubimaca nacije koji su nam ovu godinu učinili tako posebnom.
Ali, hrvatskim čudesima tu još nije kraj: Englezi, čuvajte se!
