Asistent hrvatskog izbornika Dalića, 41-godišnji Ivica Olić, još uvijek je jedan od najpopularnijih i najuspješnijih stranaca koji su ikada igrali za CSKA (2003.-2007.). U Rusiju je bio transferiran iz Dinama, pod neobičnim okolnostima.
– Tajnica predsjednika CSKA Jevgenija Ginera, gospođa Ana, nazvala je u naš klub, NK Marsoniju. Na telefon javio se tajnik kluba i prenio mi poruku da predsjednik Giner želi razgovarati sa mnom o Oliću – prisjetio se tadašnji predsjednik Marsonije Dragan Marić.
Transfer od 5 milijuna eura
Zašto su Rusi kontaktirali s Marsonijom ako je Olić u to vrijeme bio igrač Dinama?
– Zato što smo s Dinamom imali takav ugovor da on nije mogao biti prodan bez suglasnosti Marsonije. Giner mi je predložio da dođem u Moskvu na pregovore, no kako bi se to otegnulo zbog dobivanja vize za Rusiju, dogovorili smo sastanak u Berlinu. Ja sam sjeo u automobil i potegnuo do Berlina, našao se s Ginerom u hotelu Inter-Continental i za dva sata dogovorili smo posao. Bez ljudi iz Dinama, bez ijednog posrednika. Predsjednik Giner poslao je po Ivicu privatni zrakoplov u Zagreb – dodaje Marić.
Olićev transfer iz Dinama u CSKA bio je “težak” pet milijuna eura; Dinamu su pripala dva milijuna, Marsoniji tri milijuna, s time da je Marsonia Oliću prepustila 500.000 eura od svoga dijela. Tako je Ivica Olić Zagreb zamijenio Moskvom i te 2003. godine ostvario jedinstven pothvat postavši jedini hrvatski nogometaš koji je osvojio dva naslova prvaka u istoj kalendarskoj godini: u kasno proljeće s Dinamom, u kasnu jesen s CSKA, koji je s klupe vodio portugalski stručnjak Artur Jorge.
U Rusiji je bio potpisao četverogodišnji ugovor koji mu je, bez premija i nagrada, jamčio 800 tisuća eura po sezoni. – Ivica nije patio za velikim ligama i velikim klubovima. Isprva je bio malo skeptičan prema Rusiji – daleka zemlja, velike hladnoće – no bio je sretan što će se moći dokazati u inozemstvu.
I to mu je u Rusiji uspjelo; zbog svojega pristupa, srčanosti, upornosti, požrtvovnosti, bio je omiljen među suigračima i navijačima. I postao je velika zvijezda – dodao je Dragan Marić.
Zanimljivo, Olić je s CSKA osvojio više trofeja nego s Bayernom (8-3); triput naslov prvaka Rusije, po dvaput Ruski kup i Superkup, te kao krunu ruske bajke, Kup Uefe, preteču današnje Europske lige. Najbliži Olićev prijatelj u Moskvi bio je bivši reprezentativac BiH Elvir Rahimić, koji je čak 12 sezona igrao za CSKA i osvojio nevjerojatnih 18 trofeja.
– Kada je Olić došao u CSKA, odjednom smo dobili netipičnoga napadača; neumornog momka koji se znao “potući” s protivnikom i koji je svojom trkom i upornošću mogao “terorizirati” kompletnu zadnju liniju suparnika. Odmah sam vidio da smo dobili ogromno pojačanje, da je Ivica veliki igrač – ispričao nam je Rahimić.
Zabio 44 pogotka
I legendarni Bosanac istaknuo je sraz sa Sportingom u finalu Kupa Uefe iz 2005. godine kao vrh vrhova ruskoga klupskoga nogometa i najviši domet slavne generacije nogometaša CSKA. Rusi su u Lisabonu slavili 3:1, a Ivica Olić igrao je do 67. minute, i to s maskom na licu zbog ozljede nosne kosti.
– Za mene, a vjerojatno i za moje suigrače, to je najveća utakmica u povijesti CSKA, jer mi smo bili prvi ruski klub koji je osvojio europski trofej. Tada su nas primili gradonačelnik Moskve, ali i predsjednik Rusije Vladimir Putin, inače navijač Zenita – dodao je Rahimić.
Budući da je Ivica Olić te 2005. godine, u kojoj je CSKA osvojio trostruku krunu, svojim herojstvima zadivio Ruse, hrvatskom je nogometašu dodijeljeno visoko rusko priznanje, Orden prijateljstva, rezerviran za strane državljane koji su svojim djelima dali izniman doprinos u unapređenju odnosa svoje zemlje s Rusijom.
Ivica Olić prvi je sportaš koji je u Putinovoj eri dobio to visoko odličje, a među dobitnicima su i izraelsko-američki košarkaški trener David Blatt i Belgijac Jacques Rogge, bivši predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora. Ivica Olić u 116 nastupa postigao je 44 pogotka za CSKA. Uz Stjepana Tomasa (Dinamo, Fener, Galatasaray, Rubin) i Marija Tokića (Dinamo, GAK, Austria B., Rapid), jedini je naš nogometaš koji je osvajao naslove prvaka s četiri kluba; Zagrebom, Dinamom, CSKA i Bayernom.
