Nedostajao je na ovoj našoj siromašnoj sceni pa je dan proveden u Unešiću, na utakmici kupa između Zagore i Zadra pokazao značaj Ćire Blaževića. Jedva se othrvao navijačima, Ćiru želi dotaknuti i staro i mlado... A on. Bliži se osamdeseta, ali osmijeh i energija uvijek su tu.
– Nešto me gležanj zeza. Evo, kupio sam bicikl, u Zadru ću se samo tako voziti – otkrio je Ćiro.
Naravno, imao je nakon utakmice i tri pobjede zaredom kratki razgovor s Renom Sinovčićem. Sigurno nisu razgovarali o top listi knjiga...
– Reno? To što sam čuo o njemu nepravdeno je i nepošteno. On svoje obveze izvršava, to su mi rekli i igrači i moji suradnici, takva reputacija vlada u momčadi. Dobro, jedini je problem što sve to nije na vrijeme, ali ne ostaje dužan – kaže Blažević.
Bolji sam nego ikada
Ono što je izvjesno – uživa u Zadru. Ali oprezan je Ćiro, svjestan temperamenta koji ga okružuje.
– U Zadru mi je lijepo kao što mi je bilo u Splitu – prisjetio se dana kada je vodio Hajduk, a onda dodao:
– Samo da mi se ne dogodi ono što se dogodilo u Splitu – sjetio se smjene na klupi bijelih.
Objektivno, kada je prihvatio Zadar, to je bilo svojevrsno iznenađenje. Činilo se da će u trenersku mirovinu, to je bila i želja obitelji. A onda su, još jednom, svi oko Ćire shvatili da on bez klupe ne može.
– Bio sam odlučio da neću više raditi. Međutim, shvatio sam da mi je posao životno važan, da sam u velikoj formi. Znam, reći ćete da sam to puno puta rekao, ali vjerujte mi na riječ, nikada nisam bio tako dobar trener kao u ovom trenutku. Znanje možeš dobiti, ali ovo iskustvo. E, to je ono što nitko nema, samo Ćiro to ima – kazuje nam trener svih trenera.
Uskoro će, za dvadesetak dana, veliki derbi. U Zadar stiže Dinamo, Ćiro protiv Zdravka Mamića. Između njih je trenutačno vatrena linija, Ćiro ne bira riječi kada mu se spomene Mamić. Ovaj se put suzdržao.
– Sine, pusti Dinamo i Mamića. Bit će vremena za njega, dočekat ću ga... Preda mnom je utakmica sa Splitom, plašim se tog gostovanja u Parku mladeži. Bod bi mi bio kao Mt. Everest. Split ima dvadeset i dva igrača jednake kvalitete, odlično je pokriven na svim pozicijama. Ma po kadru su jači od Dinama – kaže Ćiro.
Kovač na klupi je greška
Sve je moglo biti mirno da nismo spomenuli malog Roberta Murića iz Ajaxa. Njegov otac izjavio je da je Zdravko Mamić zabranio izborniku U-19 Zoranu Vuliću da zove Murića u reprezentaciju.
– Zamislite kakve su to anomalije. Zbog takvih stvari Vlada mora dati ostavku jer nogomet je država u malom. A u njemu vlada takva anarhija, nered. Ma što ću govoriti, takav dvojac kakvi su Šuker i Mamić vodi naš nogomet, koji je državna institucija. Tko im je to dao u ruke, sramota – navirale su riječi.
Kao da smo mu otvorili bolnu točku. Nije to bila rijeka riječi, bila je to prava bujica. Odmah se Ćiro nadovezao na Niku Kovača.
– Trebali smo biti u finalu Svjetskog prvenstva, nikada, pa ni u ono moje vrijeme, nije bila takva euforija. A Šuker kaže nije važan rezultat. Kako nije važan, o čemu taj priča. Ovo je bila reprezentacija ravna onoj iz 1998. godine, sve su to top igrači. A Šukeru rezultat nije važan. To što je Hrvatsku dao u ruke Niki Kovaču najkrupnija je pogreška na svijetu. Dao si najbolje igrače pod vodstvo čovjeka koji nikoga nije vodio. I još se okružio suradnicima koji svi zajedno nemaju nijednu utakmicu vođenja momčadi. Ma to nije greška, to je prava sabotaža – oštro je zaključio Ćiro.
Covjek pametno sudi i razmislja. Niko Kovac je dobar vjernik i mozda moze biti ministrant, a selektor nikako.