Trenutačno je nogometna reprezentacija BiH na 49. mjestu Fifine rang-liste. Ali, po broju nogometnih menadžera, BiH je daleko bliže vrhu. Prije nekoliko godina dospjela je među desetak “najplodnijih” i imala više od 140 nogometnih agenata (menadžera). Broj je nakon toga malo padao, malo rastao, pa su pri Nogometnom savezu BiH trenutačno “samo” 74 menadžera, piše Večernji list u BiH.
Love u mutnom
- Prijatelju dragi, ovaj je posao otišao k vragu. Uz registrirane menadžere, ljude koji su položili ispit, plaćaju obveze Savezu, uključujući i obvezni depozit (svota varira između 100 i 200 tisuća CHF godišnje) i posluju u skladu s Fifinim pravilnicima, u BiH danas postaje još stotine, možda i tisuće “divljaka”. To su “šibicari” koji njuškaju na sve strane, rade kao posrednici za prave menadžere, oblijeću oko igrača i njihovih roditelja i love u mutnom. Ima među njima bivših igrača i igračića, profesora, magistara, doktora, ali i polupismenih tipova, “lučkih radnika”, konobara i još svašta. Na popisu nogometnih bh. menadžera je i poznati pjevač Halid Muslimović, čija je agencija registrirana za posredovanje u prodaji i kupnji nogometaša, ali nismo našli podatke koje igrače zastupa. Praktički, rijetki su danas igrači pionirskoga do seniorskog uzrasta koji nemaju svoga menadžera ili “zaštitnika” koji vodi računa o njihovoj karijeri - rekao nam je jedan menadžer koji radi skautske poslove za jednu njemačku agenciju i traži mlade talentirane nogometaše bez iskustva, od kojih tek treba “istesati” igrače s imenom:
- Kad nađem takvoga, preporučim ga svojim nadređenim, a oni pošalju “stručnjaka” koji ga nastavlja pratiti. O menadžerima ne vlada posebice dobro mišljenje u javnosti, ali vjerujte da ima (čak) i poštenih menadžera, ljudi od riječi. Moja iskustva kažu da u ovoj branši ima i puno mutnih tipova. Eto, nedavno je u Tuzli zbog pucnjave sa smrtnim posljedicama i raznim kriminalnim radnjama uhićen jedan “ugledni” menadžer, koji je ovlašteni zastupnik niza premijerligaških igrača. Ime?. Ne pitajte, proguglajte malo, naći ćete na internetu ime, prezime i popis radnji koje su s druge strane zakona.
Popis bez kraja
Većina bh. premijerligaša ima ljude zadužene za kupoprodaju nogometaša. Neki od njih registrirani su u BiH, drugi u Srbiji, treći u Hrvatskoj, a dio njih registriran je u dvije države itd. Spomenut ćemo imena onih koji se često i puno spominju u medijima, bez “reda vožnje”, ali je poznato da preko njih idu transferi reprezentativaca država iz regije i dalje diljem svijeta: Admir Edo Husarić, Danko Đikić, Sead Kajtaz, Ives Čakarun, Nusret Jašari, Božo Slišković, Sead Sušić, Slaviša Vukičević, Mario Mamić, Anđelko Jurkić, Raša Bebić, Marko Naletilić, braća Vlado i Zoran Lemić, Elmir i Ajdin Demirović, Zoran Stojadinović, Irfan Redžepagić, Amil Šabanadžović, Predrag Rački, Elvir Bolić, Ranko Stojić, Raša Begić, Senad Kapidžić, Nikola Damjanac, Nikola Jokišić, Ahmet Gojak (otac Mara Gojaka – Dinamo), Ivan Cvjetković, Elvis Bilalagić, Domagoj Bilić (brat Slavena Bilića), Elver Rača, Siniša Šošo, Mate Jozipović, Sanjin Ugarković, Ilija Jukić, Damir Štimac (brat Igora Štimca), Miroslav Blažević (sin Ćire Blaževića), Matej Kežman itd. itd. Popis, praktički, nema kraja.
U skladu s pravilnikom FIFA-e, Nogometni savez BiH “kreirao” je svoje pravilnike, koji reguliraju poslove oko transfera nogometaša, postotke koji kod prelazaka nogometaša uzimaju klubovi te posrednici (menadžeri). Sve je regulirano, ali dojam je kako se ipak veliki dio poslova obavlja “ispod stola”. Razlog je jasan – izbjegavanje plaćanja poreza. Pojedini klubovi čak imaju vlastite menadžerske agencije, čiji se interesi “kose” s interesima privatnih agencija, pa tu i tamo dolazi do različitih sporova, podvala i tužbi.•
