Stiglo Sarajevo u Tuzlu na četvrtfinalni susret Kupa BiH. Tuzlaci su se (kažu) potrudili biti gostoljubivi domaćini, goste dočekali raširenih ruku i s osmijehom, smjestili izaslanstvo s Koševa u svečanu ložu na Tušnju. Na poluvremenu su goste iz glavnoga grada častili sendvičima i osvježavajućim pićima. Azmir Husić, predsjednik Slobode, u više je navrata ustajao u loži u kojoj je sjedio s ostalim čelnicima Slobode, pa grdio i prstom prijetio domaćim Fukarama, koji su kontra bontonu i miroljubivoj koegzistenciji upućivali Sarajlijama u loži i Hordama na tribini psovke i prijetnje (koje nećemo objaviti, jer prljaju papir i zagađuju okoliš).
Stampedo Hordi zla
Horde su na Tušanj stigle u “značajnim količinama”, pa su se osjećali jakim, nadmoćnim i nepobjedivim (kao što se svuda horde osjećaju kad ih ima količinski). Na poluvremenu su “hordaši” htjeli očitati bukvicu bezobraznim Fukarama. Budući da im je najbliže bilo uspostaviti bliski kontakt ako skoče na atletsku stazu, to su i učinili. Na stazi su ih naivno pokušali zaustaviti zaštitari. Ali, jao i jao! Jadnici su “izbubani” i(li) pregaženi, neki i jedno i drugo, kao što se obično dogodi kad horda krene u stampedo. Onda su se pojavile “oklopne trupe specijalaca” protiv kojih su i Horde ustuknule. Miroljubiva sarajevska “djeca cvijeća” (tako im i tepaju mediji iz glavnog grada) potrpana su u autobuse i kombije, pa su kao kakvo kraljevsko izaslanstvo ispraćena u Sarajevo od policijskih snaga. Nešto je policije ostalo i na Tušnju, što se pokazalo pametnim.
Teške riječi
Jer, nakon utakmice pale su teške riječi između predsjednika, mecene i (jedinoga) financijera Slobode, kontroverznog Azmira Husića i direktora Sarajeva Dine Selimovića. Husić (koji je pod kaznom od 365 dana zabrane rada u nogometu, zbog grijeha koje je napravio kao čelnik još jednoga kluba, Sloge - Simin Han) verbalno je i “nebiranim” riječima napao Selimovića, “lijepo” ga pitajući kada će Sarajevo platiti Slobodi 20.000 KM obećane premije. Ma, koje premije? “Nogometni enigmati” brzo su riješili zagonetku. Kažu da je Sarajevo prošloga proljeća stimuliralo sve protivnike Zrinjskog, Željezničara i Širokoga da “povale” mrsku konkurenciju i raščiste put klubu s Koševa k naslovu prvaka, što nije sportski i moralno, ali nije ni kažnjivo. Tvrdili su da se radi o susretu Željezničar – Sloboda na Grbavici (1:1). No, dan nakon utakmice Husić je medijima objasnio da se radi o “paketu” utakmica. Pa tvrdi: Sarajevo je tražilo bodove u Vitezu, ali onda bi ispao Vitez. Ustvari ne bi, pod uvjetom da Sloboda “mazne” Mladost VO. S Koševa su obećali “podmazati” Slobodu (“obećavači” su bili Selimović, Ibraković, Kantardžić). I, Sarajevo je pobijedilo u Vitezu 2:0, a Sloboda kući Mladost VO 3:1... Ali, na Koševu su “zaboravili” isplatiti premiju,što Husić smatra “nemoralnim i nesportskim”. Nemamo podatke koji su klubovi od Sarajlija naplatili premije, koji ne, ali Sloboda, eto, nije. Da jest, zar bi Husić divljao? Član izaslanstva Sarajeva u Tuzli Ermin Avdić bio je silno ratoboran, pa je uz sočnu verbalnu paljbu krenuo “začepiti usta” Husiću. Nije uspio, jer policija je napravila tampon zonu. Priča se da je proljetos jedan klub suspendirao trojicu igrača, koji su prolili “bidon” znoja kako bi njihov klub savladao Široki (1:0). Ta su trojica “od nekoga s Koševa” naplatila “šuškavu svoticu” i podijelili je, što je nemoralno i nekolegijalno. U klubu su to doznali, pa tražili da momci lovu podijele sa svim igračima, jer su i oni “lijevali znoj”. A nogomet je kolektivna igra. Momci su teška srca pristali, a klub ukinuo suspenziju...
