Znate li što je zajedničko Luki Modriću i njegovu treneru Zinédineu Zidaneu, osim što su obojica nogometni genijalci i predvodnici Real Madrida? Naime, Zizouovi roditelji, isto kao i Lukini, bili su zbog rata prisiljeni pobjeći sa svoje rodne grude; Zidaneovi 1953. godine iz Sjevernog Alžira u Pariz, a Lukini 1991. iz Zatona Obrovačkog u Zadar.
Sin skladištara i domaćice
Zinédine Zidane, sin skladištara i noćnoga čuvara Smaila i domaćice Malike, rođen je 1972. godine u Marseilleu, gdje se obitelj preselila sredinom 60-ih, a prve nogometne korake u profesionalnoj karijeri napravio je u Cannesu. Bilo je to 1989. godine, kada je štrkljavi, golobradi 17-godišnji Alžirac otvorenih usta upijao majstorstvo Marka Mlinarića, da bi dvije godine poslije u istome klubu, kada je Mlinka već bio u Segesti, Zidane novoga mentora pronašao u splitskom plemenitašu Aljoši Asanoviću. Zanimljivo, u isto vrijeme mladi Zizou imao je suigrače u još dvojici Hrvata, mlađahnoj nadolazećoj zvijezdi Alenu Bokšiću (kojega će ponovno susresti 1996. u Juventusu), te prekaljenom internacionalcu Zoranu Vujoviću. Trener im je također bio Hrvat, Mostarac Boro Primorac.
– Vrlo dobro sjećam se mladoga Zidanea – kazao nam je 58-godišnji Vujović i nastavio:
– Tko bi mogao zaboraviti tako nadarenoga igrača, mladića koji nas je sve fascinirao svojom nogometnom vještinom. U to vrijeme bio je pričuva u Cannesu, jer je mjesto playmakera “okupirao” Asanović, a kad god je ušao u igru, ostavio je izvrstan dojam. Dugo sam bio u Francuskoj i poznajem mentalitet mladića porijeklom iz područja Sjeverne Afrike. Imaju urođenu vrhunsku tehniku, talent, znanje i nogometnu inteligenciju koje ti ne može dati niti jedna nogometna škola. Oni su “školovani” na ulicama, livadama u svojim četvrtima, poput Zidanea u marsejskom La Castellaneu. Čim sam ga vidio na terenu, znao sam da će biti veliki igrač.
Zanimljivo, Zinédine Zidane nikada nije zaigrao za svoj Marseille, a svoje nogometne uzore iz vremena odrastanja u rodnome gradu vidio je u Francescoliju, Papinu i naravno opet jednome Hrvatu, Blažu Sliškoviću.
Kakav je Zidane bio izvan travnjaka, je li slušao starije igrače?, pitamo Vujovića.
– Dečko je bio tih, povučen, samozatajan, hodao je na prstima kad je ulazio u svlačionicu od silnoga respekta prema starijim igračima. Gotovo sam petnaest godina stariji od njega i znao sam mu udijeliti poneki savjet. Uvijek me poslušao, nije bio umišljen i mladenački bahat, baš suprotno – kaže Vujović.
Nije Zidane bio baš tiha voda u svojim zrelijim godinama, sjetite se finala SP-a 2006.?
– Tada je burno reagirao jer mu je Materazzi na ružan način spomenuo obitelj. A ti dečki, odrasli u siromaštvu, posebno su osjetljivi kada im netko dirne u njihove najbliže. Razumio sam tada Zidaneovu reakciju – dodaje Vujović.
Volim stil koji je naplativ
Sviđa li vam se Zidane kao trener ili vam je bliži njegov današnji suparnik Simeone?
– Volim stil koji je naplativ, koji donosi rezultat. Real Madrid sastavljen je od igrača koji su po vokaciji napadači i tu Zidane nema puno izbora, od njega se očekuje da igra otvoreno, s puno rizika, što uvijek nosi opasnost. Osobito kad igraš protiv trenera kao što je Simeone. Stil igre Atlética mnogima nije simpatičan, jer je neatraktivan i podređen rezultatu, kao i Juventusov. Za te talijanske barabe znao sam da im Barcelona neće moći ništa. Tako i Simeoneov Atlético teško prima golove; to su dobro organizirani i vrhunski uvježbani japanski samuraji koji ne biraju sredstva da dođu do svoga cilja – zaključio je Zoran Vujović, čovjek koji je u bogatoj karijeri nastupao za Bordeaux, Cannes i Nicu te, naravno, Hajduk i Crvenu zvezdu.
Doista je malo igrača koji se mogu pohvaliti da su svlačionicu dijelili s toliko nogometnih virtuoza. Na primjer, Zoran je igrao s Bakom Sliškovićem, pa slavnim portugalskim španerom Chalanom u Bordeauxu, sa Zidaneom u Cannesu, pa Prosinečkim, Savićevićem i Stojkovićem u Crvenoj zvezdi... Čak ga je i trenirao jedan svjetski prvak, Francuz Jacquet u Bordeauxu.
