Iako su se prvi proplamsaji trenerskog talenta Zorana Mamića (42) počeli nazirati još prošlog ljeta u Beču protiv Austrije, samo njegova neodlučnost odgodila je promociju i ustoličila Branka Ivankovića. Avantura koja ni Dinamu ni Profesoru nije donijela ništa dobrog.
Tako je Zdravko Mamić, pomalo neočekivano, u bratu Zoranu dobio trenera kojem može bezuvjetno vjerovati, stručnjaka specijaliziranog za rušenje prokletstava. Preostaje samo ono što Dinamo čeka 44 godine: proljeće u Europi koje se iz današnje perspektive, na osnovi forme plavih, čini izglednijim nego ikad dosad.
Igrači ne žive u budućnosti
Miran, staložen, uglađen, ali i očito kompetentan, trener Zoran i njegov stožer (I. Cvitanović, Krznar, Štefanić, Šoš) ulijevaju povjerenje kao rijetko tko prije njih.
Što biste smatrali najvećim trenerskim uspjehom: prezimljavanje, Ligu prvaka ili pun Maksimir?, pitamo Dinamova šefa struke.
– Sve je to jedno s drugim povezano. Ako prezimimo pa uđemo u Ligu prvaka, navijači će se vratiti. Premda sumnjam da će naš stadion, u ovakvom stanju, ikad više biti pun – pomalo rezignirano kaže Zoran Mamić.
Ponese li vas ikada priča o prezimljavanju? Zamišljate li sliku 20.000 ljudi na srazu posljednjeg kola Europske lige protiv Celtica u Zagrebu?
– Tih 20.000 ljudi bilo bi sjajno i najveća nagrada za Dinamo. Za momčad, struku, sve nas u klubu. Ali, koliko god ponekad i razmišljam o tome, neću dopustiti da mi igrači žive u budućnosti. Vidite da nisam još spomenuo ni prvu utakmicu sa Celticom. Zamislite da, primjerice, ne pobijedimo Slaven Belupo u sljedećem kolu. Odmah sam u problemu! – ističe Zoran.
Ako je Vahid Halilhodžić u Maksimiru imao svoj PAOK, a Jurčić bečku Austriju, Zoran je na vrhuncu sezone naletio na – Aalborg. Sjetite li se Danaca koji put?
– Kad vidim njihov rezultat u Europskoj ligi, odmah me zapeče, toliko da bih umro od jada! Ali, prolazi polako i to, igramo svaka tri dana pa slika polako blijedi – zaključio je Zoran Mamić, najveće trenersko osvježenje na Dinamovoj klupi.
Bolji je od brata
I najbolji trener u obitelji Mamić. Jednom je najstariji brat Ante-Stojan, još tamo u proljeće 1994. godine, uletio u avanturu s Dubravom i u tri utakmice (Primorac, Dubrovnik, Pazinka) osvojio jedan bod, uz gol-razliku 0:11.
Zoran Mamić ima ugovor s Dinamom do kraja sezone, a radi za 200.000 eura godišnje. Pet puta manje od spomenutog Halilhodžića, za kojeg će mnogi reći da je bio najstudiozniji, najozbiljniji trener kojeg je Mamić dosad doveo.
Zoranov primjer najbolji je dokaz da su treneri-milijunaši uglavnom – zablude.
Ni tipkovnica neće napisati prvi proplamsaji ???