“Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”, piše na mramornoj ploči pokraj glavnih vrata crkve Krista spasitelja u ovom srbijanskom gradiću. Privilegiju da njegovo ime bude uklesano u zid crkve Subotić je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju. Međutim, Subotić nije bio na ceremoniji blagoslova crkve u rujnu 2011. Ovaj veletrgovac cigaretama je u to vrijeme živio u Švicarskoj, a dolaskom u Srbiju bi riskirao da bude uhićen. Subotić je još 2007. u Beogradu optužen za švercanje cigaretama, a za njim je bila raspisana i Interpolova tjeralica. Vjerske zajednice u Srbiji i BiH su u proteklih 20 godina uzimale priloge od osoba koje su se bavile sumnjivim poslovima, pokazalo je istraživanje novinara Centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS). Pojedini donatori crkava i džamija već su bili osuđeni zbog kriminala, a protiv nekih su bile podignute optužnice ili su bili predmet istrage tužitelja. Uz Subotića, donatori su bili i: Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Keljmendi. Dok je pred Specijalnim sudom u Beogradu vođen proces protiv Subotića zbog utaje milijunskih carina i poreza državi, valjevska eparhija je veličala bogatog Ubljanina. Eparhija je na svojoj internetskoj stranici objavila da je svečana trpeza ljubavi, završni dio ceremonije blagoslova ove crkve, bila posvećena Subotiću i ostalim dobrotvorima. Nepuni mjesec dana nakon crkvene ceremonije Subotić je, kao vođa grupe koja je krijumčarila cigarete u Srbiji tijekom 1995. i 1996., u odsustvu osuđen u Beogradu na šest godina zatvora. Početkom ove godine presuda je poništena, a Subotić se ljetos vratio u domovinu gdje mu se sudi u ponovljenom postupku. Starješina crkve u Ubu nije želio razgovarati o Subotićevim prilozima, a ni iz sjedišta SPC-a u Beogradu nisu odgovarali.

Spašavanje duše novcem

Užičanin Boško Radonjić bio je poznat srbijanskoj javnosti zbog kriminalne prošlosti u vrijeme kada je pomogao crkvu na Zlatiboru, u blizini svog rodnog mjesta. Radonjić je dobar dio života proveo u New Yorku gdje je, prema sudskoj dokumentaciji, radio za čuvenog šefa mafije Johna Gottija. U Americi je bio pod istragom zbog pokušaja silovanja, posjedovanja oružja i droge, a osuđen je na tri godine zbog bombaškog napada iz 1975. Najčuveniji slučaj koji je vođen protiv njega je onaj iz 1992., kada je optužen zbog podmićivanja suca u postupku protiv Gotija. Uhićen je 2000. pri pokušaju ulaska u SAD. Dvije godine kasnije se vratio u Srbiju, gdje je već izgradio veliki ugled među lokalnim mafijašima. Radonjić se spominje u bilješci srpske policije kao član kriminalnog klana Amerike koji je bio uključen u međunarodni šverc droge i ubojstva. Ovaj Užičanin je umro 2011. Radonjić je dobio povlastice prilikom kupnje jedne parcele na Zlatiboru jer je materijalno pomagao crkvu. Općina Čajetina je umanjila komunalne troškove za parcelu u vrijednosti donacije. Danilo, monah manastira Dubrava na planini Zlatibor u Srbiji, kaže da onome tko želi donirati za vjerski objekt ne piše na čelu da je kriminalac. Sociolog religije Mirko Đorđević iz Beograda kaže da se crkveni dužnosnici ponašaju prema drevnom pravilu “da svatko ima pravo, čak i najveći grešnik, da se pokaje, pa neka se iskupi makar i novcem”. “Ali, novcem se duša ne spašava”, kaže Đorđević.

Sandžačko-bosanski donator

Gradnjom džamija u BiH uglavnom rukovode obični vjernici koji se organiziraju u odbore. Oni su ponekad prihvaćali donacije osoba koje su u javnosti bile poznate zbog kriminala. Na njihov prijedlog Islamska zajednica je izdavala zahvalnice donatorima. Jednu takvu dobio je i Tasim Kučević u jeku sudskog postupka u kojem je 2010. osuđen na 14 godina zatvora zbog organiziranja prostitucije u okolici Tuzle, trgovine ljudima, pranja novca i nasilja nad jednom ženom u dvorištu Suda BiH. Zahvalnicu je Kučeviću 2008. izdao Medžlis Islamske zajednice u Tuzli. U njoj je navedeno da je ovaj Sjeničanin u razdoblju od 1997. do 2006. donirao građevinski materijal za izgradnju džamije u Donjim Petrovicama te za uređenje i knjižnicu u Pascima kod Tuzle. Kučević je donirao i građevinski materijal za mesdžid (džamiju bez minareta) u Demirovićima kod Ljubača. I za ovu donaciju je dobio zahvalnicu. Ove i slične Kučevićeve humanitarne donacije dokumentirane su u knjizi “Sandžačko-bosanski humanist kralj siromaha neimar Tasim Kučević” koju su izdali njegovi simpatizeri. Stanovnici tuzlanskih sela u kojima je Kučević živio ili povremeno boravio kažu da ga pamte kao dobrotvora. “Što je radio i kako, to mene ne zanima. Imaju procedure, sud, SIPA-u..., neka istražuju.

Ja samo jedno znam: Tasim je u zatvoru, a prostitucija i sada cvjeta u Tuzli”, kaže Omer Paočić, član džamijskog odbora u selu Pasci. Iako je Kučević 2002. pred Županisjkim sudom u Tuzli bio osuđen na tri i pol godine zatvora zbog držanja žena u ropskom položaju i posredovanja u prostituciji, odbor za gradnju džamije u Donjim Petrovicama je tri godine kasnije prihvatio njegovu pomoć. Kučević je zahvalnicu dobio i od Josipa Batinića, župnika župe Morančani kod Tuzle. Batinić, koji vodi župu Cer kod Dervente, kaže da je Kučević bio dobar susjed i da je pomagao pri izgradnji puta do mjesne crkve u Morančanima i asfaltiranju sportskog igrališta. Dodaje da je preko crkve pomagao i sirotinju. “Dolazio je, pitao ima li netko siromašan, trebaju li nekome drva”, kaže Batinić.

Darežljivi Keljmendi

Kada su stanovnici naselja Plandište na Ilidži kod Sarajeva krenuli u izgradnju džamije, veliku darežljivost je pokazao Naser Keljmendi. On je 2003. i 2004. na Plandištu kupio dvije kuće. Kamen temeljac za džamiju položen je u svibnju 2008., a Keljmendi je među prvima donirao novac. Gradnjom džamije je rukovodio Nezim Halilović Muderis, službenik Islamske zajednice.Nije želio govoriti o tome jer, kako je kazao, džamija nije službeno otvorena. Na internetskoj stranici Rijaseta piše da se džamija od 2010. koristi za obavljanje dnevnih molitvi i vjersku pouku djece. Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu nije bio uključen u prikupljanje novca za gradnju, a tajnik ove institucije Esad Karahmet je kazao da je Keljmendi donaciju uplatio izravno tvrtki Rasno-Meka Company iz Sarajeva koja je gradila džamiju. “Nikada nismo ništa tražili od njega”, objasnio je Karahmet. Zamjenik direktora građevinske tvrtke Esad Hasanović je kazao da je Kelmendi jedan od najvećih donatora džamije s prilogom od oko 100.000 KM. Keljmendi je u svibnju 2013. uhićen na Kosovu. Tužiteljstvo BiH ga sumnjiči za likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, vođu suparničkog klana u Sarajevu, i trgovinu drogom. Sud je blokirao njegove nekretnine. U vrijeme kada je dao donaciju za izgradnju džamije, protiv njega i sinova vođeno je više istraga zbog ubojstva, oružanih obračuna i nasilničkog ponašanja, a njegov polubrat i dvojica sinova bili su osuđeni za nezakonito posjedovanje oružja i nasilničko ponašanje. Rijaset Islamske zajednice u Sarajevu je u pisanom odgovoru novinarima naveo da ova vjerska zajednica nema instrumente za provjeru imovine donatora. Profesor islamskih znanosti u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo prihvaćati novac sumnjivog podrijetla.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane