Nadbiskup Alessandro D’ErRico, koji je početkom srpnja preuzeo dužnosti Apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, predvodio je jučer inauguralnu misu u zagrebačkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava. Zajedno s papinskim izaslanikom koji je donedavno bio izaslanik Svete Stolice u BiH, misu su suslavili brojni hrvatski biskupi među kojima je bio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Tom je prigodom nadbiskup D’Errico brižljivim riječima održao propovijed:

- Dopustite mi iskrenost da vam kažem kako nikada nisam mogao ni zamisliti da ću kao Predstavnik Svetoga Oca jednoga dana doći i u Hrvatsku. Ipak, danas postajem pomalo svjestan da ovu zemlju na neki način već osjećam kao dio svoga života: možda zbog iskustva koje je u meni sazrijevalo posljednjih godina mog boravka u Bosni i Hercegovini, te u Crnoj Gori; možda zato što sam uvijek s određenim odmakom pratio hod vjere i povijesti ove regije; zasigurno i zbog bratskih i prijateljskih veza koje sam već mogao uspostaviti s mnogima od vas, osobito radi blizine Sarajeva. Posebno mi je drago što, na početku svoga novog poslanja, mogu susresti Božji narod u Zagrebu, u njegovim različitim sastavnicama. S velikim poštovanjem pozdravljam uzoritog kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa i metropolita, kojem zahvaljujem za poziv da predvodim ovo svečano euharistijsko slavlje. Od srca zahvaljujem preuzvišenom mons. Marinu Srakiću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupima i biskupima koji mi iskazuju čast svojom nazočnošću. Za mene je osobito znakovita nazočnost Preuzvišenog monsinjora Predsjednika Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine. Hvala, dragi biskupe Komarica! Njegovo sudjelovanje u ovoj svečanoj liturgiji uvođenja u moju crkvenu službu u Hrvatskoj, znak je nastavka služenja Regiji i osobito hrvatskom narodu, što mi je povjerio Sveti Otac. Od srca pozdravljam: svećenike, redovnike i redovnice, i sve vas – draga braćo i sestre – koji ste došli na ovu svetu misu zazivajući svjetlo i potporu Duha Svetoga na moju službu. Čast mi je svima vama prenijeti posebni blagoslov Svetoga Oca i pozdrave poglavara Svete Stolice. Tijekom godina moje službe u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori osobno me se uvijek doimalo njihovo temeljito poznavanje regije i njihova posebna pažnja kojom su pratili ne uvijek lagani hod kršćanskog svjedočenja ove vaše zajednice. Posljednjih su mi tjedana u različitim prigodama između ostalog govorili i o velikom dinamizmu vjere hrvatskog naroda, o uskoj povezanosti hrvatske kulturne tradicije i žive Crkve, o dugoj povijesti vjernosti koja povezuje Hrvatsku sa Svetom Stolicom. Zamolili su me također da vam još jednom prenesem živu nadu kako mnogi pozitivni plodovi od te crkvene vitalnosti dolaze za čitavo društvo: osobito danas, kada se ponekad čini kao da nedostaju oslonci koji nas povezuju, na koje bismo mogli s povjerenjem računati. Dapače, posebno danas, više nego u prošlosti, imajući na umu da je prije dvadeset godina proglašena neovisnost Hrvatske i dvadeset godina nakon ulaska u veliku obitelj Ujedinjenih naroda, vašu zemlju dijeli tek korak do pune integracije u Europsku uniju. Zbog svoje povijesti i zemljopisnog položaja, Hrvatska je integralni dio europskog društva. Želja je Svetog Oca da, kao i druge nacije čvrste kršćanske tradicije, i Hrvatska Europi ponudi poseban doprinos duhovnih i moralnih vrijednosti, a to su one vrijednosti koje su stoljećima oblikovale osobni i nacionalni identitet njezinih žitelja. Draga moja braćo i sestre, drugo čitanje koje smo slušali budi u meni duboka sjećanja i osjećaje. “Trn u tijelu“ izaziva trpljenje kod apostola Pavla. Trn je slika poteškoća, prepreka, granica koje on susreće u izvršavanju svojeg poslanja, koje mu je povjerio Gospodin Isus, da navijesti evanđelje svim narodima. Ali apostol nije zbog toga obeshrabren i utučen. On se uzda u Gospodina koji mu je rekao: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršava.“ A to znači što više postane svjestan svoje slabosti, to više će se u njemu očitovati snaga Božje milosti, kojoj je on samo sredstvo i glasnik. Dakle, upravo to sam napisao blaženom Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. prije četrnaest godina, kada je zatražio od mene da budem njegov predstavnik i kada me je uzdigao u red biskupstva. Isto sam napisao Njegovoj Svetosti Benediktu XVI. prije sedam godina, kada me je imenovao apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini. To želim ponoviti i danas u potpunoj jednostavnosti i u duhovnom siromaštvu.

Posve sam svjestan svojih granica. Snažno osjećam osobnu nedostojnost za jednu veoma zahtjevu službu kao što je ova papinskog predstavnika u zemlji tako važnoj za Svetu Stolicu kao što je Hrvatska, u tako znakovitom trenutku njezine povijesti. Kao i apostol Pavao nalazim utjehu i potporu u riječi vječnog Gospodara života i povijesti, koji u slabostima objavljuje svoju snagu. S druge strane, siguran sam da ćete me intenzivno pratiti molitvama. Ne samo danas, nego i u svakom trenutku moga poslanja. Zajedno s vama, svoju službu u Hrvatskoj od danas želim povjeriti blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, biskupu i mučeniku, pastiru kojega vi toliko volite i častite. Veoma računam na vaše molitve. One će nam pomoći da se zajedno suočimo s izazovima s kojima se Država i narod Božji u Hrvatskoj moraju suočiti. Draga moja braćo i sestre, dopustite mi da se još kratko osvrnem na evanđelje koje smo slušali. Događaj zbunjuje. Na početku smo Isusova javnog djelovanja. Glas o njemu širio se svakim danom sve više, zato jer je On prorok koji čini čudesa i govori s autoritetom. Vraća se u Nazaret, u svoj grad. Očekivali bismo da bude odlično primljen, međutim, On je osporavan: sunarodnjaci se sablažnjavaju o njega; i njihova nevjera ne dopušta Učitelju da učini bilo kakvo čudo. Zaista, u prvom trenutku učinilo mi se da ovaj odlomak, a još više onaj iz prvog čitanja iz proroka Ezekijela, koji očituje gluhoću naroda na riječ proroka – ne može adekvatno primijeniti na ovu vašu zajednicu molitve, zbog svega onoga što sam napomenuo malo prije, dapače, zbog povijesti i dinamizma vjere ovog naroda. Ali čitajući potom iznova i razmatrajući, rekao sam samom sebi da mora biti neki razlog zbog kojeg je Duh Božji upriličio da započnem službu papinskog predstavnika u Hrvatskoj polazeći upravo od ovih tekstova. Čini mi se stoga da ih se može iščitati kao ukor: kao jedno blago upozorenje da otvorimo oči te iznova postanemo svjesni dužnosti koja nam je povjerena s darom crkvenog zajedništva što smo ga primili. Ovi tekstovi poziv su da nam na pameti neprestano bude oganj vjere u svoj svojoj punini, osobito u ovom vremenu u kojem se pripremamo slaviti godinu vjere. Poziv je to da shvatimo kako se ne bismo smjeli obmanjivati onim što je bilo u povijesti, i da se isto tako ne može uzeti u obzir uvijek prisutna napast da se upustimo u pustolovine koje su riskantne i bez temelja. I danas smo pozvani dobro upotrijebiti primljene talente. I danas se traži novo svjedočanstvo vjernosti. Sveti Otac i Crkva i danas očekuju od vas istinski i pravi dinamizam vjere, koji neće izdati one vrijednosti i tradiciju koja je u korijenu vašeg kršćanskog identiteta. Osjećam se i osobno uključen u ovu strogu opomenu koja proizlazi iz današnjeg čitanja, zbog moje odgovornosti koju mi je Sveti Otac povjerio na putu vjere ove Crkve. Dakle, u procesu nove evangelizacije, toliko važne Njegovoj Svetosti i ovom episkopatu, od sada pa nadalje, jamčim da ću biti sretan ako mognem bilo što učiniti sa svoje strane u zajedničkom traženju poticaja i prijedloga koji – u višestoljetnom iskustvu vjere ove zajednice – dopuštaju Crkvi u Hrvatskoj da bude vjerna svojem poslanju te nastavi svoju prisutnost u kulturi i društvu. Rado ću dati svoj doprinos plodnoj suradnji s Vvastima i civilnim institucijama. Uvjeren sam da ćemo moći dobro surađivati sa svim osobama dobre volje, u ozračju otvorenog, pozitivnog i konstruktivnog dijaloga: dijaloga koji, ovdje, kao i drugdje u regiji – mora po strani ostaviti napetosti koje su naslijeđene u nedavnoj prošlosti i vrednovati više ono što je zajedničko nego li ono što razdvaja. Geslo nedavnog apostolskog pohoda Svetog Oca Hrvatskoj bilo je “Zajedno u Kristu“. Njim se željelo ojačati jedinstvo oko Krista i njegova zamjenika i Petrovog nasljednika. Ali istodobno se htjelo predočiti vrijednosti koje ovoj naciji daju veličinu i snagu. Željelo se izraziti veliku nadu da se i danas može napredovati utabanim putovima kojima su hodili vaši pređi. Zato, ovu iskrenu i srdačnu želju preko vas izražavam i čitavoj Božjoj Crkvi u Hrvatskoj. Neka nam svijest da smo Crkva, bude od pomoći da se danas i uvijek rado okupljamo oko Isusa, zaglavnog kamena i Petrova nasljednika, Svetog Oca Benedikta XVI., koji toliko ljubi ovaj hrvatski narod. Amen!, poručio je u propovijedi nadbiskup D’Errico.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane