Američka vojska optužila je Rusiju da je potajno dopremila 14 borbenih zrakoplova u Libiju, kako bi podržala svoje plaćenike koji se bore na strani zapovjednika Khalife Haftera koji želi svrgnuti trenutnu vlast u Tripoliju, prenosi net.hr. On je, naime, prošloga tjedna pretrpio niz poraza u bitkama, kojima je usporeno njegovo napredovanje prema glavnom gradu Libije.
Afričko zapovjedništvo američke vojske objavilo je 15 fotografija, uključujući i satelitske snimke na kojima su prikazani ruski MiG-ovi 29 i SU-24 tijekom leta i u bazi Khmeimim u Siriji. Bojnik Karl Wiest potvrdio je kako su u nekoliko navrata tijekom protekla dva tjedna ruski piloti dopremali zrakoplove koji su potom prebojani, a skinute su im i ruske vojne oznake. Nije poznato jesu li dosad sudjelovali u zračnim napadima.
“Predugo je Rusija negirala puni opseg svoje umiješanosti u sadašnji sukob u Libiji. Sada to više ne mogu negirati”, rekao je general Stephen Townsend, zapovjednik američkog afričkog zapovjedništva.
Ruski plaćenici podupiru opoziciju
Rusija je dosad u Libiji bila zastupljena preko privatne vojne tvrtke Wagner grupa, koju podržava Kremlj. Njihovi su plaćenici pomogli Hafteru u napadima na Tripoli prošle jeseni u trenutku kad su se njegove snage raspale. No, prošloga su tjedna Turci preuzeli inicijativu te su bespilotnim letjelicama onesposobili Hafterove opskrbne linije, prisilivši njegove snage, ali i ruske plaćenike, da se povuku s bojišnice južno od Tripolija te odu skroz do zračne baze Al-Jufra, na istoku zemlje, gdje su u konačnici završili ruski MiG-ovi i Sukhoi. Pentagon očekuje da će letjelice preuzeti Wagner grupa.
Sam Khalifa Hafter je 76-godišnji bivši suradnik CIA-e koji je osamdesetih pokušao svrgnuti libijskog diktatora Muamera Gadafija. U borbu za vlast nad zemljom se uključio 2014. godine, a iz grada Benghazija, uz pomoć stranih “donacija” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta i Rusije sada nastoji srušiti vladu koju podupiru Ujedinjeni narodi. No, koncentracija pomoći njegovih saveznika uglavnom u novcu, oružju i ljudstvu, dosad je bila koncentrirana na jednom mjestu, pa se brojni analitičari pribojavaju mogućih posljedica.
“Ne samo što bi ruske zračne snage mogle promijeniti vojnu ravnotežu u samoj Libiji, već bi to mogao biti prvi korak u postupnom prelasku na ono što će s vremenom postati trajno raspoređivanje ruskih vojnih snaga u zemlji”, rekao je za New York Times Michael Kofman, direktor ruskog programa u Centru za mornaričku analizu.
No, Odbor za obranu ruske Dume odbacio je američke navode kao neistinite. Zamjenik šefa odbora, Andrei Krasov, za rusku novinsku agenciju Interfax je poručio “da je položaj Rusije dobro poznat” i da je fokusiran na “okončanje krvoprolića u Libiji”. Sve strane u sukobu, rekao je, “trebale bi se suzdržati od upotrebe oružja i sjesti za pregovarački stol.”
Geostrateški interesi Rusije i Turske
Zapadni diplomat koji radi u Libiji tvrdi da je Kremlj razmještajem vojnih zrakoplova natjerao Tursku da zapravo uspori napad na Hafterove snage. Prijetnja odmazdom, u diplomaciji poznata kao “pištolj na stolu”, mogla bi pomoći, rekao je diplomat, u sigurnom povlačenju ruskih snaga te pregrupiranju Hafterovih. Indirektni dokazi za tu tvrdnju kriju se i u činjenici da su se ruski plaćenici potpuno mirno povukli s bojišnice, što otvara spekulacije o neformalnom sporazumu između Ankare i Moskve.
Iako se čini da turski i ruski čelnici Libiju gledaju kao mjesto za podjelu plijena, prisutnost vojnih snaga obje zemlje ipak otvara mogućnost za oružane sukobe. Ipak manevri Rusije i Turske te glasine iz Pentagona jasno odražavaju činjenicu da je sukob u Libiji zapravo rat iz interesa bogatih svjetskih sila koje se žele domoći bogatih prirodnih resursa, nafte ili bolje pozicije u globalnim geopolitičkim odnosima.
Nije tajna da Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin imaju strateške i ekonomske interese u Libiji. Erdogan je podržao vlast u Tripoliju tek nakon što je sporazumom ustupio ključna pomorska prava na istoku Mediterana, inače glavnom središtu istraživanja plina. Za Putina Libija nudi mogućnost širenja utjecaja na Bliskom Istoku, a Amerikanci strahuju od takvog scenarija, jer bi to moglo značiti da će južna Europa biti nadohvat ruskih vojnih snaga.
