Kad je u ožujku četvrti put izabrana za njemačku kancelarku, Angela Merkel najvjerojatnije nije ni pretpostavljala da će joj razdoblje do ljetnog godišnjeg odmora možda biti i najstresnije otkad vodi najrazvijeniju zemlju EU.
Vidjelo se to i na umornom licu najmoćnije žene svijeta, koja je na posljednjoj konferenciji s domaćim i akreditiranim novinarima u Berlinu djelovala pomalo slomljeno nakon svega što je proživjela posljednjih nekoliko mjeseci.
Napad i od Trumpa
Kancelarka je prve teškoće i ozbiljnije kritike (pre)trpjela iz vlastite stranke nakon lošijih izbornih rezultata. Lomili su je potom teški i iscrpljujući pregovori za sastavljanje nove koalicijske vlade. Kad je i to uspjela riješiti, uslijedili su teški sukobi zbog neslaganja oko izbjegličke politike s ministrom unutarnjih poslova i vođom sestrinske Kršćansko-demokratske unije (CSU) Horstom Seehoferom. Na kraju su joj, kao sol na ranu, stigle kritike i ozbiljni politički napadi američkog predsjednika Donalda Trumpa na nju osobno i na Njemačku.
Sve je to lomilo, ali ne i slomilo njemačku kancelarku koja je poručila javnosti da na svom položaju namjerava ostati do kraja mandata. Za nastavak borbe prije svega potreban joj je dobar odmor. Dalo se to zaključiti i iz njezinih riječi “odmor je odmor”, kada je odbila odgovor na konkretno novinarsko pitanje koga bi radije povela sa sobom na odmor: Trumpa, Putina ili Seehofera?
Da nije upitan izvoz automobila, ali i ostale njemačke robe na američko tržište, kancelarku Merkel ne bi toliko brinulo prozivanje američkog predsjednika zbog nedovoljnog njemačkog izdvajanja za NATO ili plaćanja milijardi dolara za ruski plin.
Kada je riječ o odnosu sa SAD-om i predsjednikom Trumpom, kancelarkin makijavelizam za “očuvanje njemačke moći” ima puno bolju prolaznost kod Nijemaca od rješavanja problema s kojima se suočava na domaćem terenu.
Naime, iako ne zbog istih razloga, približno sličan pogled na antiamerikanizam i američki pokušaj dominacije nad Njemačkom i EU imaju i desni i lijevi u Njemačkoj. Ono što je ipak najviše iscrpljivalo kancelarku bilo je pitanje migranata i pokušaj promjena dosadašnje izbjegličke politike.
Tu je Angela Merkel bila suočena s pobunom unutar svog CDU-a, ali i ultimatumima iz CSU-a. Nisu izostala ni otvorena neslaganja i napadi koalicijskog SPD-a. Treba ipak priznati kako nova predsjednica SPD-a Andrea Nahles nije stvarala velike poteškoće kancelarki. Valja spomenuti tek jači otpor SPD-a kompromisu oko izbjegličkih “tranzitnih centara”.
Tenzije s CSU-om zbog izbora
Mnogi smatraju da se sukobi sa Seehoferom i njegovim CSU-om događaju najviše zbog listopadskih izbora u Bavarskoj. Uoči izbora CSU nastoji ojačati svoje pozicije kod birača na pitanju izbjeglica. A to pitanje, zbog sve češćih pojava lažnog identiteta, silovanja pa i ubojstava koje su počinili migranti, zabrinjava sve veći broj Nijemaca.
Prva na udaru kritika bila je upravo kancelarka Merkel. Kako bi otupila oštricu napada gotovo sa svih strana, ona je pokušavala manjim ustupcima tek neznatno promijeniti smjer svoje politike. A sve to, kako se pravdala, da bi njemačkom gospodarstvu osigurala potrebnu radnu snagu i sigurno punjenje mirovinske blagajne.
Desna konzervativna Alternativa za Njemačku (AfD), koja je politički dosta profitirala na temi migranata, smatra da Njemačka plaća ogromnu cijenu zbog pogrešne politike kancelarke Merkel. Za razliku od njih, koji između ostalog zagovaraju i oštre mjere prema azilantima, većina kritičara Angele Merkel slaže se da je u ovoj situaciji Njemačkoj potreban novi useljenički zakon. On bi trebao osigurati potreban broj radnika za njemačko gospodarstvo.
No rijetki se slažu oko sadržaja tog zakona. Čini se da će kancelarka i tijekom odmora, koji opet neće biti onaj pravi, najvjerojatnije morati smišljati nove ustupke kako bi ostala na svom kursu te uplovila u sigurniju političku jesen.
