Nakon što je u javnost izašla vijest kako je američkog misionara, 26-godišnjeg Johna Allena Chaua, ustrijelilo pleme domorodaca na zabačenom otoku u Indijskom oceanu, Sentinelci, jedno od najopasnijih plemena na svijetu, izrazito negostoljubivi te iznimno opasni za svakoga tko im se približi, pleme koje je živjelo u skoro potpunoj izolaciji od ostatka svijeta desetke tisuća godina, javio se antropolog Pandit koji je ispričao jednu malo drugačiju priču o tom plemenu jer smatra da takva reputacija nije u potpunosti opravdana. Malo istraživača i znanstvenika zna toliko o izoliranom plemenu na otoku Sjeverni Sentinel koliko zna antropolog 84-godišnji T. N. Pandit, piše BBC. Desetljećima je proučavao društveni ustroj Sentinelaca i s njima je pritom pažljivo gradio odnos.
"Znali su nam prijetiti, ali nikada nije došlo do toga da su nekoga ozlijedili ili ubili. Kad bismo vidjeli da su zbog nečega uzrujani, odmah smo se povlačili", rekao je Pandit.
Prvi uspješan kontakt uspostavljen je nakon godina i godina truda. Pripadnici plemena su 1991. godine prvi put miroljubivo prišli istraživačima. S plaže su ušli u ocean i približili im se.
"Bili smo iznenađeni. To je bila njihova odluka i napravili su to na svoj način", rekao je antropolog Pandit.
"Iskočili smo iz čamaca i stajali u oceanu koji nam je sezao do vrata. Dijelili smo im kokosove orahe i ostale poklone. No nisu nam dozvolili da priđemo bliže kopnu", objasnio je.
Antropolog je za BBC prepričao i jedno neugodno iskustvo s pripadnicima tog plemena.
"Jednom prilikom kada smo dijelili kokosove orahe, udaljio sam se od ostalih i previše se približio obali. Jedan mladi Sentinelac me čudno pogledao, izvukao nož i gestikulirao mi kako će mi odsjeći glavu. Odmah sam se vratio u čamac. Poruka koju mi je poslao mladi domorodac bila je jasna, nisam bio dobrodošao na njihov otok", ispričao je Pandit.
"Žao mi je zbog smrti mladića koji je u Indiju doputovao čak iz Amerike. No on je napravio neke kobne greške. Mogao je izbjeći ovakvu sudbinu, ali je bio ustrajan u svojim početnim namjerama i to je platio svojim životom", dodao je.
Antropolog Pandit prvi put je posjetio otok Sjeverni Sentinel, na kojem živi samo izolirano pleme domorodaca, 1967. godine u sklopu istraživačkog projekta. Sentinelci su se na početku samo skrivali u džungli, a kasnije su se ohrabrili i počeli ih gađati strijelama. Pandit i njegova skupina istraživača redovito su domorocima ostavljali darove kako bi im pokazali da ne predstavljaju opasnost i da žele uspostaviti miroljubiv kontakt.
"Donijeli smo im posuđe, velike količine kokosovih oraha, željezno oruđe poput čekića ili noževa. Poveli smo i pripadnike Onga, jednog drugog lokalnog plemena, kako bi nam pomogli rastumačiti govor i ponašanje Sentinelaca. No ratnici plemena s otoka Sjeverni Sentinel uvijek su nas dočekivali s ljutitim izrazom lica i naoružani lukom i strijelama", prisjeća se antropolog.
Sentinelci, koji su ubili misionara, jedan od najprimitivnijih naroda na svijetu, žive na otoku Sjeverni Sentinel u Bengalskom zaljevu u Indijskom oceanu. Na tom otoku površine 72 kvadratna kilometra živi narod koji još uvijek ne poznaje poljoprivredu, koji još uvijek ne zna zapaliti vatru, narod koji, gledano po tehnološkom napretku, još uvijek živi u Kamenom dobu. Sentinelci,još uvijek nisu imali uspješan kontakt s civilizacijom, uglavnom jer se više nitko i ne usuđuje posjetiti njihov otok s obzirom na to da svakog stranca zaspu kišom kamenja i strijela. Vjeruje se da oni izravno potječu od prvih ljudi koji su napustili Afriku, te da vjerojatno žive na Andamanima (skupina otoka u Bengalskom zaljevu) oko 60.000 godina. Činjenica da je njihov jezik toliko različit čak i od drugih naroda Andamana ukazuje na to da nisu imali kontakta s drugim ljudima već tisućama godina. Ukupan broj stanovnika Sjevernog Sentinela je skoro pa nemoguće točno utvrditi, a prema nekim procjenama, Sentinelaca ima minimalno 40, a maksimalno 500 ali kao prosjek se uzima 250. U 2001. godini, prema popisu stanovništva Indije na otoku je zabilježeno 39 osoba , 21 muškarac i 18 žena, međutim, ovo istraživanje je provedeno s udaljenosti i gotovo sigurno ne predstavlja točnu brojku.
Pripadnici tog plemena niskog su rasta, prosječne visine oko 160 cm. Imaju tamnu kožu i jako kovrčavu kosu. Ukrašavaju se raznim ornamentima i crvenom bojom na odjeći, a znaju nositi svinjske lubanje. Žene nose ogrlice i narukvice od konopca. Muškarci također nose ogrlice, ali su one deblje i šire. Uglavnom su uvijek goli, osim kad love, a tada se prekriju lišćem ili nekim drugim prirodnim vlaknima.. Bave se lovom i sakupljanjem plodova.
Oruđe prave od kostiju, kamena i drveta. Njihovo naoružanje se sastoji koplja i ravnih lukova koji su poprilično precizni, a koriste i najmanje 3 vrste strijela, za lov na kopnu i u vodi. Imaju ribarske mreže, kao i primitivne kanue koje koriste za ribolov i sakupljanje školjaka iz lagune, ali ne i za pučinske izlete. Što se tiče hrane, jedu uglavnom ribu, kokose, svinje, a vjerojatno i ostalu divljač koju ulove u gustim šumama otoka.
Od oružja koriste lukove i strijele te harpune, a žive u jednostavnim kolibama i to dva tipa koliba. U većoj, obiteljskoj kolibi živi nekoliko obitelji, a u privremenim kolibama, koje nemaju zidove i koje često grade na plažama, privremeno živi samo jedna obitelj. Unatoč tome što ne poznaju metalurgiju, ipak cijene metalne predmete. Znanstvenici su primijetili kako su prikupljali metal nađen na obali, uključujući i aluminijsku posudu koju im je ostavio jedan istraživač, i od njega izrađivali oruđe i oružje. Sentinelci još uvijek ne poznaju koncept poljoprivrede i svu hranu love ili sakupljaju. Također, istraživanja su pokazala da oni još uvijek ne znaju zapaliti ni vatru, a vatru koju pronađu, nastalu prirodnim katastrofama, kao što su zapaljena trava ili šumski požari koje uzrokuju munje ili spontano sagorijevanje organskih depozita, kontroliraju i dugo održavaju kao žar. S obzirom na to da su tijela ubijenih ostavljali na plaži, stručnjaci smatraju da Sentinelci nisu kanibali. Sentinelci su izuzetno opasno i negostoljubivo pleme. Svakoga tko im se pokušao približiti gađali su strijelama. Strijelama nisu gađali samo ljude nego i helikoptere ili bilo kakve druge njima nepoznate objekte.
Indijske vlasti uskoro su zabranile bilo kakve istraživačke ekspedicije na otoku Sjeverni Sentinel i uvele zakone koji strogo zabranjuju bilo kakav kontakt s pripadnicima tog plemena koje je netaknuto civilizacijom. Ne smije im se prići na udaljenost manju od 4,8 kilometara.
2017. godine vlasti te zemlje donijele su zakon kojim se određuje kazna zatvora do tri godine za bilo kakav pokušaj snimanja videa ili fotografiranja plemena.
Taj zakon nije donesen samo zbog domorodaca nego i zbog potencijalnih radoznalih posjetitelja. Naime, iskustvo je pokazalo da su oni podosta negostoljubivi i da kontakt s njima može biti opasan za život.
Naravno, zakon štiti i pleme. Naime, Sentinelci zbog svoje izoliranosti nisu bili izloženi mnogim za nas uobičajenim virusima te im obična gripa ili ospice mogu ozbiljno naškoditi, a možda čak i zbrisati cijelo pleme s lica zemlje.
