U jesen 1991., u posljednjim danima tromjesečnog moratorija na odluku o samostalnosti i odcjepljenju Hrvatske, uvedenom pa i nametnutom kao posljednji pokušaj Europske zajednice da spasi Jugoslaviju, kada je postalo jasno da neovisne Hrvatske neće biti bez oružanog sukoba, vrhuška JNA skovala je pakleni plan. Zagreb je trebao biti napadnut jugoslavenskom ratnom avijacijom u tri borbena leta, a uz sudjelovanje 70-80 aviona.
No, nakon intervencije tadašnjeg hrvatskog premijera Franje Gregurića kod sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, da to “pokuša spriječiti svojim utjecajem u Beogradu”, odlučili su se “samo” na likvidaciju državnog vrha nove Hrvatske. Iz beogradskog kruga admirala Branka Mamule koji je, iako u mirovini, svakodnevno dolazio na sastanke umirovljenih i aktivnih oficira JNA, rečeno je da Tuđman “mora otići milom ili silom, jer je to uvjet za prestanak krvoprolića i razrješenje jugoslavenske krize”.
Tijekom ponedjeljka 7. listopada 1991. na području Zagreba oglašeno je sedam zračnih uzbuna. Borbena skupina koja je iznenada napala Banske dvore, u trenutku pripreme za sastanak na koji su, uz predsjednika Franju Tuđmana, pozvani predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić te ondašnji jugoslavenski premijer Ante Marković. Zbog ubojitog djelovanja neprijateljskih zrakoplova smrtno je stradao civil M. M., dok je četvero civila ozlijeđeno, no trojica predsjednika izišla su neozlijeđena.
Danas je poznato da je vojni vrh JNA zamislio da će likvidacijom trojice predsjednika potpuno obezglaviti RH i očistiti državni vrh SFRJ te dovesti Srbe kao njihove zamjene. No, umjesto vojnog udara, prema sjećanjima bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, već u skloništu istog dana održali su sastanak na kojem su zaključili da se sazove Sabor i da se proglasi samostalnost, Ante Marković trebao je obići sve međunarodne institucije u Beču, a on je dobio zadatak da odmah napusti Zagreb i otputuje u zemlje Beneluxa i zatraži međunarodno priznanje Hrvatske. Obišao je Francusku, Belgiju i Luksemburg te dobio načelne pristanke lidera tih zemalja da će, ako se situacija bude tako razvijala, priznati Hrvatsku, ali da će to ipak biti u dogovoru europskih zemalja.
I, zaista, već sutradan, 8. listopada 1991., Sabor je jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državno-pravnih veza Republike Hrvatske s Jugoslavijom. Tim činom Hrvatska postaje neovisna država te pokreće proces svoga međunarodnog priznanja. Sabor je na toj povijesnoj sjednici, održanoj u zgradi Ine u Šubićevoj ulici, 8. listopada 1991. utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više, kao takva, ne postoji.
Ova odluka, koju je Sabor donio jednoglasno, imala je sljedeći sadržaj: “Danom, 8. listopada 1991., Republika Hrvatska raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ; odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije – SFRJ; ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije; priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose; nastavit će postupak uređivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ i u odnosu na bivšu federaciju“.
Ta je značajna odluka Sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su, kao što je rečeno, povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore.
Zbog tih okolnosti te mogućih novih zračnih napada na Zagreb, povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u Šubićevoj ulici 29 u Zagrebu.
Do stupanja na snagu novoga Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 1. siječnja 2020., 8. listopada obilježavao se kao državni blagdan - Dan neovisnosti. Danas se, u znak sjećanja na dan kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ, obilježava Dan Hrvatskog sabora.
