Tvrdoglavo odbijanje Donalda Trumpa da prizna poraz lako bi moglo predstavljati puno više od pukog inaćenja i odbijanja suočenja s realnošću zbog činjenice da on patološki ne podnosi poraze. Unatoč proglašenju Josepha Bidena za pobjednika, Trump ustraje na tezi o ukradenim izborima. Poraženi predsjednik obećava kako nakon izborne “prijevare” slijedi “pravna bitka”, u kojoj velike nade, dakako, polaže u troje sudaca Vrhovnog suda koje je sam imenovao u najviši američki sud premda pravnici upozoravaju da sudovi bez ozbiljnih dokaza o prijevarama i krađi neće preokrenuti izborni rezultat u Trumpovu korist.
U igri i kći Ivanka
Međutim, čini se da je ovdje ipak riječ o nečemu drugom. Istraživanja potvrđuju da većina Trumpovih pristaša, i bez dokaza, vjeruje u Trumpovu teoriju o izbornoj krađi, a nedokazanim teorijama zavjere o “ukradenim izborima” Trump očito stvara narativ kojim će mobilizirati svoje pristaše i osigurati prisutnost u javnosti i nakon što bude morao napustiti Bijelu kuću, jer se Trump ne namjerava povući. Tvrdnja o ukradenim izborima vjerojatno će postati jedna od glavnih teza “trumpizma”, Trumpove modernizirane verzije Reaganove doktrine, koja se u njegovoj verziji temelji na smanjenju poreza, deregulativi i kulturnom konzervativizmu, kao i tvrdom odnosu prema migrantima i povratku nacionalističkoj politici u međunarodnim odnosima. Naime, dok Biden smišlja kako u situaciji u kojoj odlazeći predsjednik ne želi surađivati u mirnoj tranziciji vlasti, Trump razmišlja o, kako javljaju CNN i dobro obaviješteni Axios, nastavku održavanja masovnih političkih skupova, i to na mjestima i u gradovima u kojima se ponovno prebrojavaju glasovi i vode ključne parnice u povodu njegovih tužbi zbog izbornih nepravilnosti. Drugim riječima, onaj tko priprema političke skupove radi kampanje zbog “izborne krađe” sigurno ne razmišlja o priznavanju izbornog poraza, pri čemu je zbog 70 milijuna osvojenih glasova Trumpa i pogrešno smatrati gubitnikom iako je formalno izgubio izbore, to više što su republikanci na putu da zadrže većinu u Senatu, a relativno su dobro prošli i u Zastupničkom domu. Njegov je pokret dobio čak sedam milijuna glasova više nego prije četiri godine, što Trumpu osigurava vodeće mjesto i utjecaj u Republikanskoj stranci u godinama koje slijede, a to pak znači i da “trumpizam” ostaje ne samo dominantna ideologija u Republikanskoj stranci nego i vodeća politička snaga u zemlji.
Ovdje valja istaknuti kako je, čini se, riječ o pomno promišljenoj kampanji koju Trump priprema već mjesecima. on već dugo demonizira glasanje putem pošte, čime je unaprijed, zlu ne trebalo, potkopao legitimitet izbora. Sve to upućuje na zaključak da Trump nikad neće priznati izborni poraz, a lažna teza da je pokraden, na kojoj će ustrajavati i pred sudovima koliko god to bude mogao, a tu mu američki sustav pruža brojne mogućnosti, bit će jedna od nosivih točaka platforme kojom će pokušati osigurati povratak na vlast. Drugim riječima, sve što sada Trump radi možemo shvatiti kao pripremu za povratak na vlast 2024. bez obzira na to hoće li on osobno ponovno istaknuti svoju nominaciju, što američki Ustav ne zabranjuje, a američka povijest poznaje primjer Grovera Clevelanda koji je bio i 22. i 24. predsjednik ili će umjesto njega to učiniti njegov najstariji sin Donald Trump Junior, Trumpov surogat, o čemu se sve više govori, ili pak kći Ivanka, o čemu se proteklih nekoliko godina također puno špekuliralo. Bilo kako bilo, sve ostaje unutar obitelji.
Slovenija, Mađarska, Srbija
Trumpa u tom pogledu ništa ne sputava. Unatoč porazu, Trump ostaje na čelu Republikanske stranke najmanje do kongresnih izbora za dvije godine, a možda i do sljedećih predsjedničkih izbora 2024. godine. Osim toga, Republikanska stranka u proteklih nekoliko godina potpuno je “trumpizirana”, što je vidljivo i po potpunom izostanku pritiska od strane republikanskog vodstva da Trump prizna izborne rezultate.
Izborne rezultate priznalo je, recimo, samo dvoje republikanskih senatora, bivši predsjednički kandidat Mitt Romney i Lisa Murkowski, senatorica iz Aljaske. Znakovitu poruku poslao je i bivši predsjednik George W. Bush, koji je uz čestitku Bidenu naglasio kako je ishod izbora “jasan”, ali Bush je odavno u političkoj mirovini, a za brojne vodeće republikance rezultat je daleko od jasnoga. Oni ohrabruju Trumpa da ustraje u osporavanju izbora i nastavi borbu za “svaki legalan glas”, što god to značilo. Senator iz Južne Karoline i jedan od gorljivih Trumpovih saveznika Lindsey Graham kaže, recimo, kako republikanci sada moraju “uzvratiti napad”, jer u protivnom nikad neće ponovno osvojiti Bijelu kuću. Trump ima snažnu potporu u zemlji, ali i u Europi i cijelom svijetu, pa i u našem neposrednom susjedstvu, u Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji, gdje su na vlasti vjerni Trumpovi saveznici i istomišljenici. Slovenski premijer Janez Janša proglasio je Trumpa pobjednikom dan poslije izbora, u trenutku kada je trebalo provjeriti još 30 milijuna glasačkih listića, i još ustrajava da je bio u pravu, odbijajući čestitati Bidenu. Malo je vjerojatno da će vojska Trumpovih sljedbenika diljem svijeta nakon Trumpova poraza odustati od njegovih i svojih političkih ideja. Jer ako je “trumpizam” preživio Trumpov izborni poraz u Americi, zašto onda ne bi preživio u njihovim zemljama, gdje uopće još nije poražen?
