UNASA-inu Jet Propulsion Laboratory, istraživačkom i razvojnom centru američke svemirske agencije, radi Sarah M. Milkovich, planetarna geologinja hrvatskog podrijetla.
Sarah je iz obitelji koja je u SAD-u već nekoliko generacija, a radila je na nekoliko ključnih NASA-inih misija. Trenutačno radi na roveru Perseverance, dvije milijarde dolara vrijednom dijelu misije Mars 2020. Sa Sarah smo razgovarali prije nego što je otišla na kraći blagdanski odmor. Hoćemo li doista na Mars za pet godina poslati čovjeka, bilo je prvo što nas je zanimalo. – NASA trenutačno radi na slanju ljudi na Mars 2030-ih godina. Osobno radim na robotskoj letjelici kojom čovjek može istražiti daleko više mjesta u Sunčevu sustavu nego ikada prije. Svemir doista jest vrlo opasno mjesto, kaže Sarah upućujući nas na temeljni dokument NASA-e u kojem je istaknut i zakon iz 2010. godine koji su podržali i republikanci i demokrati. Tamo doista stoji kako je plan poslati ljude na asteroid 2025. godine, a na Mars u desetljeću nakon. Nedavno su dovršene dvije misije kojima je na doneseno tlo s asteroida, japanska misija Hayabusa 2, i s Mjeseca, kineska Cheng’du 5. Uvijek se nadamo da će na nekom od takvih uzoraka biti i dokaza o postojanju života. Koliko se opravdano zapravo nadamo? – I NASA-ine su misije donosile uzorke tla s kometa u misiji Stardust te uzorke solarnog vjetra u misiji Genesis, a naravno i s Mjeseca 70-ih godina. Ti nam uzorci pružaju daleko više znanja od samo utvrđivanja činjenice ima li života negdje drugdje, to su prave škrinje s blagom geoloških informacija. Primjerice, naučili smo strašno puno o tome kako su se stvarali Zemlja i Mjesec pomoću uzoraka donesenih sa Zemljina satelita. Pokušaji proračunavanja promjena u mogućnosti pronalaska života u svemiru vrlo se brzo pretvore u igru ‘jeste li pesimist ili optimist’. Ali, znamo da postoji mnogo solarnih sustava punih planeta, a mi smo tek počeli s potragom. Svemir je ogromno mjesto, dovoljno sam optimistična da mislim kako je teško da su svi ti sustavi u cijelosti beživotni, kaže Hrvatica iz NASA-e. Dakle, ako možda doista i nismo sami, kolika je mogućnost da su nas druge civilizacije već posjetile?
Poboljšati prethodni projekt
– Nismo još pronašli nikakav dokaz izvanzemaljskog života u svemiru, a nema znanstvenog dokaza da su nas posjetile druge civilizacije. Život na Zemlji postoji dugo, ali ponajviše u formi bakterija. Trebalo je tri milijarde godina da bi se postigla kompleksnost i pojavili organizmi poput riba ili biljaka. Ako život i pronađemo negdje drugdje, vrlo je vjerojatno da će se raditi samo o bakteriji, govori nam Sarah Milkovich. Uspješna znanstvenica nije Hrvatica prve generacije u Americi, njezina obitelj tamo je već desetljećima. No, o svojim korijenima zna podosta. Kako su Milkovići stigli u Ameriku? Potječu iz malog sela kod granice sa Slovenijom.
Puno ljudi iz tog dijela svijeta preselilo se na američki srednji Zapad početkom 20. stoljeća, kaže. Čuli smo da još održava neke stare hrvatske običaje. – Za blagdane radimo poviticu zato što je izvrsna! Također je lijepo dijeliti generacijska sjećanja dok je radimo, govori. Istraživanje svemira je usađeno i u njezinu obitelj. Neki su od članova radili na razvoju rakete Saturn V. – Stric je radio na razvoju Saturna V. Čini mi se da je radio na osiguranju dosega rakete, ali nikada mi nije o tome govorio. Zapravo to nisam ni znala sve do prije nekoliko godina! On je vrlo tiha osoba, otkriva nam Sarah, koja redovito dolazi u kontakt i s drugim znanstvenicima hrvatskog podrijetla. – Da, stalno susrećem znanstvenike i inženjere hrvatskog podrijetla u Americi, kaže upućujući na uspjeh naših znanstvenika. Sarah je u NASA-i ostvarila zavidnu karijeru, pa nas je zanimalo kako je uopće odlučila biti planetarnom geologinjom.
Znatiželja
- Bavila sam se površinskim aktivnostima Curiosityja prije nego što se spustio na Mars – Uvijek su me fascinirale i stijene i svemir, djed je radio u rudniku željezne rudače, zbog čega se otac zainteresirao za stijene pa je to prenio na mene. Odrasla sam učeći o tome kako je davna povijest tla na kojem stoji upisana u stijenama, kada bismo barem mogli riješiti zagonetku kako te zapise pravilno pročitati. Uživala sam i u gledanju zvijezda. - Oba ta svoja interesa sam spojila te na kraju doktorirala na planetarnoj geologiji što je studij geologije drugih planeta. Potrošila sam nekoliko godina na istraživanje polarnog leda na Marsu u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju, no na kraju odlučila koncentrirati se na to kako prikupiti podatke pomoću svemirske letjelice, prije nego istraživati te podatke. Od tada radim u timu znanstvenika misije Cassini koja istražuje Saturn, Polar Landeru i Reconnaissance Orbiteru koji istražuju Mars, kao i na roveru Curiosity te sada i na roveru Perseverance. Zaista uživam pomagati znanstvenicima da razumiju ograničenja projektiranja svake letjelice, a i da se projektanti zainteresiraju za znanstveni dio kojim se mi bavimo, objasnila nam je NASA-ina znanstvenica. Pojava Elona Muska i SpaceX-a promijenila je puno toga, poput toga da je svemir sada i jedno tržište. – Za mene je razumijevanje svemira i našeg mjesta u njemu na znanstveni način daleko zanimljivije od slanja čovjeka nekamo. U smislu komercijalizacije Zemljine orbite, mislim da ima smisla za privatnike da se u to uključe. NASA je odlična u specijaliziranim, jedinstvenim misijama, ali ne bavi se ponavljanjem gradnje istih stvari i istih postupaka. Uvijek želimo korigirati i poboljšati prethodni projekt. Postoji i međunarodni sporazum o svemiru s kojim su se složile sve vladine svemirske agencije, pa se nadam da će na njega i privatne kompanije obratiti pozornost – govori Sarah M. Milkovich.
Avantura u Krateru Jezero
Dakle, važan je bio njezin rad na roveru Curiosity, gdje je u projekt ušla u zanimljivom trenutku. – Pridružila sam se površinskim aktivnostima Curiosityja nakon što je lansiran, ali prije negoli se spustio na Mars. Naša znanstvena ekipa brojila je oko 400 ljudi iz cijelog svijeta koji su se zbog početka misije preselili u Pasadenu u Kaliforniji. Moj je posao bio pomoći u njihovu uvježbavanju i osigurati da svi znaju što bi trebali raditi kako bi se osmislile dnevne aktivnosti za rover. Nakon što se rover spustio, potrošila sam nekoliko mjeseci pokušavajući osmisliti kako nastaviti upravljati roverom jednom kada se svi vrate svojim kućama i obiteljima. Sada je tako nešto uobičajeno jer puno ljudi radi od kuće zbog pandemije – govori.
Sada radi na drugom NASA-inu roveru. – Trenutačno radim na roveru Perseverance koji će se spustiti na Mars 2021. godine. Radim na Perseveranceu od 2013. godine uključujući osmišljavanje načina suradnje između znanstvenika i projektanata u smislu da se isplanira što će rover svakoga dana raditi na površini Marsa. U ovom trenutku brinem se oko toga da naš veliki međunarodni znanstveni tim bude spreman za početak istraživanja kada rover prizemlji. Ovoga puta svi su ostali kod kuće umjesto da dođu u Kaliforniju za početak misije, no zbog toga sam malo i tužna jer neću moći svakoga s kime radim već godinama upoznati osobno. Persverance će istraživati lokaciju na Marsu koja se zove Krater Jezero gdje mislimo da je prije milijardu godina tekla rijeka te ga zapunila pa je tamo nastalo jezero. Rijeke i jezera na Marsu nestali su davno prije pa je danas Mars iznimno hladan i suh planet.
- No, oblici površine i kemijski sastav stijena što smo uočili iz letjelica u orbiti te prethodnih rovera i landera na Mars govori nam o tome da je prije milijardu godina Mars bio topliji i imao adekvatne uvjete da podupire život. S Perseveranceom namjeravamo potražiti u tim stijenama dokaz o drevnom bakterijskom životu. To će biti jako teško, pa ćemo također prikupiti i pospremiti uzorke stijena koje ćemo ostaviti na površini. Namjera je napraviti zajedničku misiju NASA-e i ESA-e kojom bi se te uzorke dopremilo na Zemlju kako bi ih proučavali – objasnila nam je Sarah misiju.
