Liječnici diljem svijeta posljednjih godinu i pol dana su na prvoj fronti borbe protiv Cvoida-19. Luis Seija, liječnik u bolnici Mount Sinai u New Yorku, novinarki The Guardiana Emmi Goldberg ispričao je kako se nosio sa situacijom tijekom prvog vala koronavirusa u New Yorku prošle godine te otkrio kako je na njega utjecala smrt onih pacijenata o kojima je brinuo.
Luis Seija bio je na prvoj godini pripravničkog staža kada se Covid-19 počeo širiti New Yorkom. Seija je počeo raditi na Covid-19 odjelu, a u razgovoru za The Guardian prisjetio se zaražene pacijentice u šezdesetim godinama. Ispričao je kako je pacijentici preko mobitela pustio njenu omiljenu pjesmu "Vivir Mi Vida" izvođača Marca Anthonyja, prenosi RTL.
Glazba je ispunila prostoriju, a u jednom trenutku bila je glasnija od zvukova teškog disanja pacijentice. Morao ju je, kaže, skinuti s respiratora s obzirom na to da je liječnički tim zaključio da se pacijentica neće oporaviti. Preminula je nekoliko minuta nakon toga.
Prvih nekoliko mjeseci Seija je s pacijentima na odjelu vodio iste razgovore, a tema je bila smrt. Kada pacijenti prvi put dođu u bolnici, liječnici moraju utvrditi u kojem trenutku bi se trebali odreći mjera za održavanje njihovog života u slučaju da se više ne mogu oporaviti.
Ti razgovori bili su izazovni. Nitko se ne želi suočiti sa smrtnošću i razmišljati o vjerojatnosti preživljavanja. Kada pacijent nije sposoban samostalno donijeti odluku, izbor pada na njegovog punomoćnika zdravstvene skrbi ili zamjenskog donositelja odluke, najčešće partnera ili člana obitelji.
Pandemija je te razgovore znatno otežala. Obitelj bi s liječnikom razgovarala preko Zooma, a Seija objašnjava da je na taj način bilo teško objasniti u koliko je lošem stanju pacijent.
Iznimno bitna lekcija
Stanje pacijenata se moglo naglo pogoršati, čemu je i sam svjedočio. Jednom je morao brinuti o zaraženom pacijentu čije se zdravstveno stanje pogoršavalo. Liječnici su shvatili da pacijent neće preživjeti premještanje na odjel intenzivne njege.
Seija je morao nazvati suprugu pacijenta i reći joj kakva je situacija te da će osoba koju voli umrijeti. Seija je kazao da je postao liječnik kako bi naučio liječiti ljude, ali je prvih mjeseci svog rada naučio kako razgovarati s obiteljima kada ozdravljenje njihove voljene osobe nije bilo moguće. Ta lekcija, pokazat će vrijeme, za doktora Seiju će biti iznimno bitna.
Prošlog lipnja nazvala ga je njegova 70-godišnja majka koja živi u Houstonu i kazala mu da ima problema s kašljem. Seija je u tom trenutku pomislio kako se radi o Covidu-19. Majci je kazao da se ode testirati, a nakon što je to učinila javila mu je da test pokazuje da je pozitivna.
On joj je tada poštom poslao pulsni oksimetar i tlakomjer. Znao je da majci mora postaviti isto pitanje koje postavlja pacijentima: ako joj se stanje pogorša, želi li biti intubirana?
"Nikada nisam razmišljala o tome", odgovorila mu je.
Nakon kraćeg razgovora s njim, majka mu je rekla da ne želi biti intubirana te je navela sve lijekove koje uzima. Imala je povišeni krvni tlak i dijabetes, a Seija je bio svjestan da zbog toga njegova majka spada u rizičnu skupinu.
Trenutak kada dijete postaje roditelj
Nekoliko dana kasnije majka ga je nazvala i rekla da joj je razina kisika u krvi pala ispod 90 posto. Kazao joj je da mora otići u bolnicu. Njegova majka je kazala da to ne želi.
"Tamo ljudi odlaze umirati", kazala mu je.
Bio je to jedan od onih trenutaka u kojima dijete postaje roditelj. Seija joj je kazao da joj ne preostaje ništa drugo nego da ode na hitnu.
Jednom kad je stigla do hitne pomoći, Seija ju nije mogao dobiti. Nazvao je hitnu te se činilo se da tamo nitko ne može ući u trag njegovoj majci.
"Oprostite, mijenjam nekog i nisam siguran gdje je ona", "Žao mi je što vam ne mogu pomoći", bili su odgovori koje je Sejia dobio.
Nakon 40 sati napokon je uspio doći do nje. Dijagnosticirana joj je upala pluća zbog Covida-19, što je za ženu njenih godina i zdravstvenog stanja bilo zabrinjavajuće. Idućih osam tjedana Seija je svakodnevno bio na telefonskoj liniji s liječnicima njegove majke i obiteljima pacijenata o kojima je brinuo.
Liječnicima koji su brinuli o njegovoj majci u bolnici u Houstonu dao je do znanja da je ona ljudska osoba, a ne samo još jedan medicinski slučaj.
Njegova majka izašla je iz bolnice nakon osam tjedana te je prebačena u rehabilitacijsku ustanovu kako bi nastavila s oporavkom. Ona se u konačnici u potpunosti oporavila.
Utjeha u svijetlim trenucima
U New Yorku prošla je jesen donijela porast sluačjeva Covida-19, a to je za njega značilo još teško oboljelih pacijenata i još razgovora o mogućim smrtnim ishodima.
Dok je razgovarao s obitelji pacijenata preko Zooma postao je svjestan svog tona i gestikulacija koje su bile sve važnije jer oni nisu mogli vidjeti njegov izraz lica zbog zaštitne maske. Razgovarajući s pacijentima i njihovom zabrinutom rodbinom u glavi je čuo glas koji je postavljao pitanje "kako bih pristupio ovom razgovoru da je pacijent moja majka i što bih želio čuti da sam na njihovu mjestu?".
Odgovori na ta pitanja su, tvrdi, došli prelako. Shvatio je da utjehu mora tražiti u svijetlim trenucima, poput onih kada bi se obitelji na vrijeme mogle oprostiti od svojih voljenih.
Tijekom fakulteta Seija je mislio da studira medicinu kako bi spašavao živote. Ali ponekad je na Covid-19 odjelu njegov posao bio samo pomagati svojim pacijentima da dostojanstveno umru.
Mjesecima je, kazao je novinarki The Guardiana, imao istu noćnu moru. Tijekom noći bi se probudio hvatajući zrak zamišljajući da je obolio od Covida-19 i da ne može vidjeti svoju obitelj. Sejia je u međuvremenu prebačen na odjel interne medicine i pedijatriji. Za The Guardian je nakon svega što je prošao u posljednjih godinu i pol dana zaključio da biti liječnik ne znači samo izloženost riziku, nego i gubitku.
