Zavjetni kovčeg (hebr. ’āron ha-berīt: kovčeg saveza), škrinja u kojoj su, prema Bibliji, čuvane dvije zavjetne ploče Deset zapovijedi Božjih; simbol Jahvine prisutnosti. Naziva se i Škrinja zavjetna, Kovčeg saveza, Kovčeg svjedočanstva ili Arka od testamenta. Prema biblijskom opisu bio je od akacijina drveta s pozlatom, s četiri zlatna prstena (za poluge, s pomoću kojih je prenošen) te ukrašen dvama zlatnim kerubima.
Čuva se pokraj kapelice
Bio je nošen kroz Sinajsku pustinju i u bojevima pri osvajanju Palestine; Filistejci su ga bili oteli, a kralj David vratio ga je i prenio u novoosvojeni Jeruzalem. Salamon ga je smjestio u Svetinju nad svetinjama jeruzalemskog Hrama, gdje je vjerojatno izgorio za babilonske invazije. Upis je to u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. No, je li Kovčeg saveza ili Zavjetni kovčeg doista zauvijek izgubljen? Neki misle da nije, štoviše tvrde i da znaju točno gdje je. Prošlog je mjeseca objavljeno da je Udruženje za biblijska istraživanja, konzorcij stručnjaka i sveučilišta, nedavno završilo četverotjedna iskapanja u drevnom izraelskom gradu Silomu gdje se nadaju da će pronaći tabernakul, dakle šator ili kućicu u kojoj bi bio smješten neki drugi objekt, a da bi taj objekt, koji bi mogao biti u traženom tabernakulu, mogao biti upravo Zavjetni kovčeg. Voditelj istraživanja dr. Scott Stripling iz Biblijskog sjemeništa u Houstonu vjeruje da je tabernakul bio smješten u Silomu kroz period od nekih 350 godina te da bi novi nalazi mogli baciti jasnije svjetlo na to što se dogodilo s jednom od najpoznatijih biblijskih relikvija. Primjerice, u iskapanju je pronađena golema količina životinjskih kostiju.
Pretpostavlja se da su to ostaci obreda žrtvovanja. Stripling ističe da se u Bibliji točno specificira koje su se mlade životinje mogle žrtvovati. Ako analiza utvrdi da su kosti upravo takve, onda je sigurno da je na tom mjestu bila neka važna relikvija, vjerojatno tabernakul. Dr. Stripling vjeruje da su tabernakul uništili Filistejci 1050. godine prije Krista i pri tome nakratko zarobili i Zavjetni kovčeg iz ruku Izraelita, no samo da bi ga Izraeliti ubrzo potom vratili. Uskoro su obnovili i tabernakul u kojem se Zavjetni kovčeg nalazio. Ovo nije prvi put da se iskapa u Silomu. Isto je činio poznati izraelski arheolog Israel Finkelstein, no tabernakul tada nije pronađen. Možda zato što Finkelstein i nije primarno bio zainteresiran da ga pronađe, već ga je više zanimao uspon drevnog Izraela u visinama Canaana. Jer, kako je rekao Fox Newsu, koji je prvi donio ovu vijest, kad je riječ o Bibliji, treba biti oprezan u razdvajanju povijesnih činjenica od ideoloških i teoloških stavova njezinih autora. Ne može je se zbog njezine kompleksnosti držati apsolutnim dokazom. Sve i da dr. Stirling i njegovi kolege pronađu dokaze o tabernakulu, to još ne znači da će se dobiti konačan odgovor o tome što se zbilo sa Zavjetnim kovčegom. Nekoliko se mjesta spominje kao moguće lokacije. Jedno je svakako staro kraljevsko mjesto Aksum u Etiopiji, drugo planina Nebo u Jordanu te treće Zimbabve, odnosno tamošnji tamnoputi narod Lemba koji vjeruje da su potomci Židova. Reportažu o čuvarima Kovčega u drevnom Aksumu objavio je prije dvije godine i Deutsche Welle. – Gotovo svi od 45 milijuna pravoslavnih kršćana u Etiopiji vjeruju da se pravi Kovčeg Saveza, jedan od najsvetijih predmeta čovječanstva, čuva odmah pokraj te kapelice, u crkvi svete Marije Sionske – piše u njihovoj reportaži. Aksum je doista jedino mjesto za koje se ozbiljnije tvrdi da je tamo pohranjen Zavjetni kovčeg ili Tabot, kako ga tamo nazivaju. Kovčeg čuva samo jedan redovnik kojemu nije dopušteno da ikad napusti crkvu i Kovčeg koji mu je povjeren na čuvanje. Sada je to Aba Gebre Meskel, koji Kovčeg čuva od svoje 26. godine. Nije mu dopušteno razgovarati sa strancima, a zna se da apsolutno vjeruje da čuva pravi Zavjetni kovčeg koji je istih dimenzija kao onaj iz Biblije te zrači neviđenom energijom. Reporterka Deutsche Wellea navodi da su zbog te energije čuvaru dovoljna tek dva sata sna dnevno te dva obroka, jedan u sedam ujutro, drugi u sedam navečer.
Preminuli glavar Pravoslavne crkve Etiopije Abune Paulos svojedobno je posjetio Rim te prenio Benediktu XVI. da se Kovčeg nalazi u Aksumu navodeći i da Kovčeg Saveza nije načinjen ljudskom rukom. Tamošnji muslimani, koji čine polovicu stanovništva, prihvatili su pravilo prema kojem se tamo ne smije sagraditi džamija. Na postojanje Kovčega podsjeća se sedam puta u mjesecu kada procesija prođe kroz grad s njegovom kopijom. Kopiju ima svaka od 50 tisuća etiopskih crkava te je on njezin simbol. A činjenica je da se zapravo ne zna točno kako je uopće stigao do Etiopije. Tamošnji kršćani povezuju njegov dolazak s kraljicom od Sabe koja je bila Etiopljanka Makeda te je u Jeruzalem otišla kako bi spoznala mudrost kralja Solomona.
Replika od izvornih dijelova
Međutim, dogodilo se i nešto više. Njezin sin Menelik utemeljitelj je kraljevske obitelji Etiopije čiji je posljednji potomak Haile Selasi. On je tvrdio da je već 225. vladar Etiopije. Menelik je prema Kebra Nagastu, drevnom dokumentu koji potvrđuje povezanost etiopske dinastije s kraljem Solomonom, donio Kovčeg u Afriku, dok je u Jeruzalemu ostala njegova kopija. Korijene vjerovanja da je Kovčeg pohranjen na planini Nebo nalazimo u Drugoj knjizi Makabejcima. Prema ovom zapisu, Bog je upozorio proroka Jeremiju na babilonsku invaziju pa je on uzeo Kovčeg koji je pohranio u pećini na planini. Nebo, planina na istočnoj obali rijeke Jordan, inače je mjesto s kojeg je Mojsije prvi put ugledao Obećanu Zemlju, ali i na kojem je navodno pokopan. Treće mjesto pohrane Zavjetnog kovčega je Zimbabve, odnosno planine Dumghe koje su duhovno mjesto naroda Lemba. Taj narod tvrdi da su njihovi preci donijeli Kovčeg koji su nazivali i Božjim glasom. Britanski povjesničar Tudor Parfitt istražio je predaju prema kojoj su Lembe štovali objekt koji je vrlo sličan Kovčegu. Prema Parfittu, Kovčeg je preko Arabije stigao najprije u Jemen gdje je neko vrijeme proveo u Seni da bi onda bio donesen u Zimbabve. No, potkraj postojanja tadašnjeg Velikog Zimbabvea, uništio se. Svećenici Lemba od dijelova pravog Kovčega sačinili su repliku koju je otkrio švedsko-njemački misionar Harald von Sicard 40-ih godina prošlog stoljeća te je ona završila u Muzeju humanističkih znanosti u Harareu. Parfitt je datirao repliku negdje oko 1350. godine što je doba nakon kojeg će Veliki Zimbabve uskoro propasti. Objekt je posljednji put fotografiran 1949., no skriven je od rata za neovisnost Zimbabvea pa sve do 2007. godine kada ga Parfitt pronalazi u skladištu muzeja.
