Slovenci na granici traže PCR test, u Austriju je moguće ući samo uz prethodnu online registraciju, Njemačka je postrožila mjere... Preporučuje se izbjegavanje putovanja koja nisu nužna... I tako u krug, više od 365 dana, otkako je svijet stao i nastupilo “novo normalno”.
Ove smo srijede odlučili krenuti na putovanje u doba pandemije, da iz prve ruke vidimo što nas na tom putu čeka i koje razlike u provođenju epidemioloških mjera imaju države kroz koje ćemo prolaziti do našega krajnjeg odredišta, Münchena. Prethodno smo se pokušali informirati što će nas čekati, no informacije su oprečne, vrlo često i službene osobe u toj komunikaciji koriste riječ “mislim” kada ih priupitate što treba za put, temeljeći izgovoreno na vlastitom iskustvu otprije mjesec-dva. Mjere se zapravo mijenjanju iz dana u dan, ovisno o broju zaraženih, i kao da i onima koji ih donose postaje pomalo nemogućom misijom pratiti ih. Na graničnom prijelazu Macelj ispred nas dva-tri automobila i izlazak iz Hrvatske prolazi brzo. U podužoj koloni stoje kamioni. Isto tako je i s druge strane, na Gruškovju, za ulazak u Sloveniju. Kamo idemo, imamo li test – ne pita nitko. Nekoliko kilometara dalje radio postaja Ognjišće javlja da vozači kamiona na ulazak u Deželu na ovome prijelazu čekaju četiri sata...
Taj su dan u Sloveniji bile testirane 5442 osobe, 972 nalaza bila su pozitivna (17,9 posto ili svaki šesti testirani), hospitalizirane su 462, na intenzivnu njegu smješteno je 85 osoba, a tri su umrle. Sedmodnevni prosjek bio je 753 pozitivna. To su mnogo lošiji rezultati testiranja u usporedbi s Hrvatskom.
– U ovo doba godine Ljubljana je bila puna turista, ponajviše Talijana. Danas su stolice ispred zatvorenih kafića vezane, da ih tko ne ukrade. Ne rade ni restorani, otvoren je tek poneki hotel, za poslovne ljude. Ljubljana je pusta, izgleda kao prije dvadeset godina kada ovamo nisu dolazili turisti. Tek gradski promet pokazuje da život uistinu nije stao – sažimlje opis svoga grada novinarka Žana Kapetanović.
Sve predugo traje
Govori nam zatim kako nošenje zaštitnih maski u Sloveniji nije obavezno jedino na otvorenome. Platnene maske nose uglavnom mladi, kao prisilni modni dodatak. Stariji su pobornici medicinskih maski, uvjereni da im platnene ne mogu pružiti ama baš nikakvu zaštitu. Njihov je stav u tome dijelu istovjetan, recimo, onome članice našeg Nacionalnog stožera Maje Grbe Bujević od prije trinaest mjeseci, kada je “konkretno i jasno” tvrdila da maske ne mogu štiti od virusa, misleći pri tom na sve vrste zaštitnih maski.
– Slovenci su u stalnome grču jer sve ovo predugo traje. Stalno se pitamo što će sad zatvoriti. Ovo je zapravo imitacija života. Odnedavna su počele raditi i trgovine neprehrambenim proizvodima, no u njima nema kupaca kao nekad. Ljudi su bez novca. S druge strane pitamo se zašto u Sloveniji kada idemo na skijanje moramo imati PCR test, a za odlazak u trgovački centar ne – govori Žana.
Što se pak tiče testiranja, na njega u Sloveniji jednom tjedno moraju frizerke, testiraju se profesori, taksisti... Nakana vlade Janeza Janše bila je da se testiranja provode i češće. Zbog toga su taksisti bili prosvjedovali pred parlamentom i naposljetku dobili kazne, jer ih je policija ondje dočekivala. Kažnjeni su i srednjoškolci u Mariboru, s po 400 eura, također zbog “neposluha” spram vladinih mjera. Zbog svega toga pune ruke posla imaju ovdašnji odvjetnici koji ih pokušavaju “iščupati”. Naposljetku, prosvjeda više nema, zbog donošenja privremene mjere kojom se ograničava zabrana okupljanja pa se tako danas u Sloveniji može okupiti desetero ljudi na zajedničkome druženju, ali ne i na prosvjedu: – Ljudima je nekako postalo lakše živjeti s epidemijom nego sa strahom od 400 ili 800 eura kazne. U Sloveniji je povećana stopa nasilja u obitelji, sve je više ubojstava žena, u porastu su psihička oboljenja koja sve više zahvaćaju i srednjoškolce. Nedostaje nam život – govori Žana Kapetanović.
Put nastavljamo kroz Austriju, preko graničnog prijelaza Šentilj. U Austriji su u srijedu potvrdili 3357 novozaraženih, najviše ove godine, a već u četvrtak bilo ih je još 100 više. Granični policajac pita kamo idemo, gdje nam je potvrda o adresi na kojoj ćemo biti... Nekoliko minuta poslije nastavljamo putovanje. Ubrzo stajemo na benzinskoj crpki. Vrijeme je za predah. Na ulazu nema dezinficijensa niti obavijesti o tome koliko ljudi istodobno može biti u prodajnome prostoru. Na sljedećem zaustavljanju ista slika, baš kao i u Wengu gdje na benzinskoj crpki Pink točimo gorivo jer je ovdje jeftinije nego kod nas ili u Njemačkoj. Litra dizela stoji manje od devet kuna, odnosno 1,18 eura. Na toj crpki radi Ivana Balabanić iz Kolana na otoku Pagu: – Baš sam s kolegicom komentirala kako je prometa ili više ili jednako nego prije pandemije. Manje u svakom slučaju ne – govori Ivana.
Priča nam zatim kako je u Austriji trenutačno na snazi policijski sat od 20 do 6 sati, i da su kazne, koliko ona zna, 1450 eura. Dopušteno je okupljanje najviše osam osoba, iz dva kućanstva: – Kafići, restorani i hoteli su zatvoreni. Nošenje maski je obavezno, a kod nas je dezinficijens postavljen jedino na ulazu u Spar – kaže.
Pojeftinio smještaj
Ivana nam je još ispričala i da je u Austriji dvije godine, ovdašnje ljude opisuje ljubaznima i dragima, hvali to što nema bespotrebne administracije, zadovoljna je kvalitetom života...Ipak, u Hrvatsku se svakako namjerava vratiti. Njezin je partner rođen u Njemačkoj, a podrijetlom je iz Siska. Njegovi su u roditelji u Njemačkoj. Weng u kojem živi Ivana smješten je u regiji Innviertel, u okrugu Braunau am Inn, u pokrajini Gornjoj Austriji, na samoj granici s njemačkom pokrajinom Bavarskom. U Braunau am Innu rođen je Adolf Hitler. – Čujem od ljudi da prelaze u Njemačku bez testa jer ih nitko ne traži. Mi se to ne usudimo – govori Ivana.
Nakon predaha nastavljamo putovanje. Na prijelazu između dviju država nikakve kontrole nije bilo i učas smo bili na autocesti k Münchenu kojom se vozi bez ograničenja brzine pa kamiondžije rado obilaze jedni druge, usporivši tako osobna vozila. Na ulazu u glavni grad Bavarske – ujedno i treći po broju stanovnika u Njemačkoj – gužva i kolona koja se jedva primjetno pomiče. Vrijeme je povratka s posla.
