Postoji li strašniji i razorniji scenarij koji bi neka država (ili u ovom slučaju otok, površinom tek nešto veći od Krka) mogla doživjeti nego kada bi ga zasule nuklearne rakete? Može li se vjerovati znanstvenicima – postoji, a taj scenarij mogao bi uskoro zadesiti Guam, otok u zapadnom dijelu Tihog oceana pod vlašću SAD-a.
Kao da za stanovnike otoka nije bilo dovoljno stresno što su se posljednjih dana našli u središtu sukoba između SAD-a i Sjeverne Koreje zbog kojeg je postojala opasnost da Kim Jong-un na njega ispali četiri dalekometne rakete, usred te krize javili su se i znanstvenici koji poručuju da je Guam već na putu prema propasti zbog opasnosti koju mnogi ne doživljavaju ozbiljno – globalnog zatopljenja.
Izumrle vrste na Guamu
– Da bi se shvatila težina tih riječi, potrebno je znati i nešto o samom otoku, njegovim stanovnicima i povijesti, pa ćete vidjeti zbog čega bi za 20, 30 ili 50 godina taj danas turistički dragulj praktički mogao postati nenastanjen – kazuje Austin J. Shelton, biolog s Guamskog sveučilišta. Na otoku koji je od 1898. godine pod vlašću SAD-a živi malo više od 160.000 ljudi, od kojih su većina pripadnici domorodačkog naroda Chamorro koji čine oko 45 posto stanovništva, a ostali su Filipinci i doseljenici iz SAD‑a i Oceanije.
– Amerikanci ovdje dolaze uglavnom zbog klime, predivnog mora, prirode, plaža, jer ovo mjesto je definicija savršenog tropskog otoka kakvu svi mi imamo u glavi – objašnjava Shelton. Ne čudi stoga da je turizam glavni izvor prihoda i da od njega dolazi gotovo 60 posto prihoda. Guam godišnje posjeti oko 1,1 milijun turista, od kojih najviše Japanaca i Amerikanaca.
Oni koji se ne bave turizmom uglavnom preživljavaju od uzgoja kukuruza, riže, šećerne trske, ananasa, limuna i kokosove palme, dio njih bavi se i ribarstvom, a zastupljena je još i tekstilna industrija te proizvodnja motora i cementa. Ali sve nabrojeno čini tek manji dio godišnjih prihoda otoka, koji osim turizma uvelike dolazi od pružanja usluga američkoj vojnoj pomorskoj i zračnoj bazi koja zauzima gotovo jednu trećinu otoka. Jedna je to od strateški najznačajnijih američkih vojnih baza u svijetu, najznačajnija na Pacifiku, sagrađena je nakon što su Amerikanci 1944. godine ponovno zauzeli otok, koji su tri godine ranije, u jeku Drugog svjetskog rata, osvojili Japanci. Sagrađene su dvije baze, pomorska i zrakoplovna, koje su najprije služile kao uporišta za napade na Japan, a kasnije su korištene i tijekom rata u Vijetnamu i Koreji, a devedesetih godina i za zrakoplovne napade na Irak te smještaj prognanih Kurda.
– Dakle, otočani žive od vojske i turista, a i jedni i drugi bi, ako se ne zaustavi globalno zatopljavanje, uskoro na Guamu mogli biti prošlost. Otok je u sjevernom i srednjem dijelu građen od koraljnog vapnenca, a u južnom dijelu, duž zapadne obale, pruža se niz vulkanskih brežuljaka. Uz to je okružen koraljnim grebenima ukupne duljine od oko 130 kilometara. Prema nekim studijama, jedan četvorni kilometar koraljnih grebena donese nam oko 15 milijuna dolara prihoda godišnje, što od turista koji ondje rone i bave se drugim podvodnim aktivnostima, što zbog toga što služe kao prirodni obrambeni sustav od erozije tla i uništavanja plaža – kaže Shelton te zaključuje da zbog promjene temperature zraka i oceana te povećanja stupnja kiselosti vode dolazi do postupnog uništavanja koraljnih grebena.
Najnesigurnija američka baza
Iste promjene utječu i na povećanje jačine i broja tropskih oluja, kojima je taj otok ionako izložen, a posebno razorna bila je ona 2002. godine kada je otok pogodio tajfun koji je uništio tankove s benzinom pa cijeli Guam tjednima nije imao struje.
– I dijete zna da vojne baze trebaju biti sigurne utvrde otporne na bilo kakve napade, ali ne smiju biti prepuštene na milost i nemilost ekstremnim vremenskim uvjetima. Već pogađate, baza na Guamu je među najnesigurnijim američkim bazama u svijetu jer je osim ekstremnim vremenskim uvjetima izložena i eroziji tla te povećanju razine mora – objašnjava Andrew Holland koji je za Pentagon sudjelovao u izradi studije o sigurnosti američkih baza.
