Iza kaosa u Gazi pomalja se potencijalni sukob svih sukoba na Bliskom istoku, a to je onaj između Irana i Izraela. Poznato je da Iran ima jasno deklariran cilj – "uništiti državu Izrael". Iako se dvije zemlje međusobno ne dodiruju, današnja naoružanja i tehnologije dozvoljavaju izravan međusobni sukob s time da ne treba odbaciti činjenicu da su dvije države koje ih dijele, Sirija i Irak, i dalje nestabilne. Ispitali smo koliko je moguć takav sukob i "scenarij pakla", kako ga neki nazivaju.
Uloga Amerike i Rusije
– Nije nepoznato da je Izrael imao potencijalnu opciju napada na nuklearne potencijale Irana, no to bi bila vrlo složena operacija za koju bi trebalo imati dovoljno sredstava te podršku najvećeg saveznika, a to su Sjedinjene Države. Te dvije države u izravnom su i temeljnom neprijateljstvu. Sada smo u novoj situaciji koja, između ostalog, barata određenim pretpostavkama da je Iran sudjelovao u poticanju nedavnog terorističkog napada i pokolja u Izraelu. Ta se pretpostavka između ostalog temelji na činjenici da oni podržavaju Hamas i da su ih naoružavali, obučavali... Ako uzmemo sve te stvari u obzir, možemo reći da je sukob moguć, ali ne i vjerojatan – kaže geopolitički analitičar Vlatko Cvrtila dodajući da Izraelu takav sukob u ovom trenutku ne treba.
– Ni Amerikancima kao najbližim saveznicima Izraela ne odgovara eskalacija između Irana i Izraela. Ta mogućnost postoji, ali vjerojatnost u ovom trenutku nije izrazito velika jer Izraelu u ovom trenutku ne odgovara otvaranje novih fronti zato što tek trebamo vidjeti kako će završiti ova sadašnja situacija, samo izravnim sukobom Hamasa i Izraela ili će se uključiti i Hezbollah. Ako se i oni uključe, onda se ne isključuje mogućnost da se uključi i neka susjedna država, tu prije svega mislim na Siriju. Kada bi se potencijalno dogodio napad Izraela, to bi bila složena zračna operacija koja bi bila usmjerena prema nuklearnim potencijalima Irana jer je to jedino što bi se moglo opravdati pred međunarodnom javnošću, barem njezinim jednim dijelom. No, da će Izraelu i u kibernetičkom prostoru i na neke druge načine meta biti Iran, to je sigurno – kaže Cvrtila.
Kada usporedimo dvije zemlje i njihove vojske, vidimo niz čimbenika na temelju kojih su portali poput Global Firepowera prednost u velikoj mjeri dali Iranu. Ta je zemlja s 88 milijuna stanovnika gotovo deset puta veća od Izraela, a i aktivno vojno osoblje procijenjeno je gotovo četiri puta većim (420.000 Iran i 126.000 Izrael), no Izrael ima veliki rezervni sastav koji, vidjeli smo i sada, vrlo lako i brzo mobilizira, na Gazu treba krenuti 360.000 vojnika. Izrael ulaže puno više u vojsku – vojni proračun je 24,3 milijarde dolara, a iranski 2,8 milijardi. No proračun nije jedino iz čega se iranska vojska financira, već je to i niz kompanija koje zarađuju na teheranskoj burzi.
Iako je Iran u ratu u Ukrajini pokazao da Rusiju drži ozbiljnim saveznikom, Izrael u tom smislu bolje stoji sa SAD-om kao saveznikom, što se već i pokazalo dolaskom dviju američkih borbenih grupa u Zaljev. Ono što je u iranskoj vojsci sigurno drugačije jest Iranska revolucionarna garda. Riječ je o postrojbi snage divizije do 20.000 ljudi, ali kako je Quds namijenjen ratovanju izvan granica Irana, vjerojatna su i savezništva koja mogu taj broj znatno uvećati.
U vrstama naoružanja Iran prividno ima veliku prednost, primjerice, u oklopu. Najmoderniji tenk koji iranska vojska ima u svojem sastavu jest Karrar za koji Iranci tvrde da ima elektrooptičku kontrolu vatre, laserski mjerač udaljenosti, balističko računalo te može gađati i mete u pokretu noću i danju te je ponos iranske vojske za koji tvrde da je čak i bolji od ruskog T-90 koji sije smrt po Ukrajini. Tenkovi Zulfiqar-1 koriste EFCS-3 sustav za kontrolu vatre koji je – slovenski. Ono gdje je Iran pokazao da ima znanje jesu dronovi koji lete i nad Ukrajinom. Na zadnjoj velikoj vojnoj paradi pokazan je cijeli niz novih dronova, među kojima i Kaman-22, širokotrupna letjelica za koju Iranci tvrde da može prijeći 3000 km s 300 kg eksploziva. Nešto slabije zrakoplovstvo Iran nadoknađuje balističkim raketama koje su stoga i ključni dio njegove vojske. Imaju ih cijelu lepezu, od Shahab-1 dometa 300 km pa do Shahab-3 dometa 2000 km. Da ima nuklearne bojeve glave, Iran ne priznaje iako postoji nuklearni program. Za Izrael se procjenjuje da ima 90 nuklearnih glava. U izravnom suprotstavljanju svaka od strana ima svoje adute, pri čemu treba pozornost obratiti na sve češće upotrebljavano oružje, a to su dronovi.
U rukama Hamasa i Hezbollaha
– U tehnološkom je smislu Izrael sigurno u prednosti, ne i u brojnosti, ali vidjeli smo i u ratu u Ukrajini da brojnost nije presudna, već tehnologija. Izraelci također imaju jako dobre dronove. Ono što može zabrinjavati jest što iranski dronovi nisu otišli samo prema Rusiji, nego su možda i u rukama Hamasa i Hezbollaha što bi zakompliciralo situaciju u protuzračnoj obrani, odnosno obrani protiv dronova, a vidjeli smo u Ukrajini da oni mogu biti učinkoviti bez obzira na to što postoji učinkovita protuzračna zaštita. U protuzračnoj obrani Izrael prednjači, no kada netko odjednom ispali pet tisuća raketa ili pošalje stotinu dronova, neki će sigurno pogoditi cilj – zaključio je Vlatko Cvrtila.
