Samo nekoliko sati nakon što je objavila odluku kojom uspostavlja mehanizam transparentnosti, koja se iščitava kao mehanizam zabrane izvoza cjepiva protiv COVID-19 iz EU, Europska komisija bila je prisiljena priznati grešku i korigirati tu odluku u dijelu o Sjevernoj Irskoj. Zbor prvotne odluke predsjednica Komisije Ursula von der Leyen odmah se našla pod pritiskom irskog premijera, a Njemicu na čelu Komisije sve se češće percipira kao krivac za europske neuspjehe u nabavi i brzini prvih isporuka cjepiva. Bavarski premijer Marcus Soeder (CSU), u razgovoru za ZDF rekao je da “operativna odgovornost” jasno leži na Bruxellesu.
Problem s europskom strategijom cijepljenja eskalirao je, podsjetimo, nakon što je AstraZeneca, proizvođač tzv. oxfordskog cjepiva na koje su mnogi u EU ponajviše računali, najavio da će smanjiti isporuke za EU za 60-75% u odnosu na ugovorene količine. Zbog uvjerenja da AstraZeneca ne ispunjava ugovorne obveze, a po uvjeravanjima iz Komisije obveza te kompanije je isporučivati i doze cjepiva sa zaliha u pogonima u Velikoj Britaniji, ne samo u pogonima na teritoriju EU, Komisija i države članice odlučile su hitno uvesti kontrole izvoza cjepiva. Ta odluka može značiti i da Velika Britanija neće dobiti doze Pfizer/BioNTechova cjepiva koje se proizvodi u Belgiji. Glavni direktor Pfizera Albert Bourla komentirao je da bi se ova odluka EU mogla pokazati kao gubitak za sve, a ne kao dobitak za EU.
Odluka Komisije, objavljena u petak, ne odnosi se na zemlje zapadnog Balkana, istočnog i južnog susjedstva EU, zemlje u razvoju, ali i Švicarsku, Norvešku... – ukupno 92 zemlje na koje se ova potencijalna zabrana ne odnosi. Ali odnosi se na Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanadu, SAD i Sjevernu Irsku kako se kroz taj dio UK ne bi neopaženo preusmjeravalo cjepivo iz EU u Veliku Britaniju. Taj je potez Komisije ocijenjen kao kobna greška jer se EU tijekom četiri godine pregovaranja o Brexitu zalagao za to da se između Irske i Sjeverne Irske ne pojavi tvrda granica, a sada je Komisija nonšalantno jednom odlukom praktički krenula u podizanje takve tvrde granice za cjepiva. Europska je komisija bila spremna prekršiti sve što je EU godinama branio kao iznimno važno. I stvar je izglađena, Komisija je ispravila grešku, ali ostalo pitanje ako u Komisiji tako griješe u ovome, kako su griješili tijekom pregovaranja o zajedničkoj nabavi cjepiva, koja se sada ne pokazuje baš uspješnom?
