Građani pale svijeće, neki plaču, neki samo gledaju nekuda u daljinu kao da traže odgovor na pitanje zašto? Zašto je upravo inače gostoljubivi i za sve ljude dobre volje i namjera „otvoreni“ Beč, postao u ponedjeljak navečer poprište tragičnog krvoprolića i terorističkog bezumlja. S jednakom tugom u očima, ali i s odlučnošću da demokratsku Austriju nitko ne može ni zastrašiti niti „baciti na koljena“, vijence su u utorak rano poslijepodne na mjesto gdje je 20-godišnji terorist, Albanac podrijetlom iz Makedonije, ubio četvero nedužnih ljudi i njih još 14 ranio, od kojih se sedmoro bori za život, položili i austrijski kancelar Sebastian Kurz, predsjednik države Alexander Van der Bellen i predsjednik parlamenta Werner Sobotka.
Ovo nije sukob između muslimana i kršćana ili između Austrijanaca i migranata. Ovo je borba između civilizacije i barbarstva“, rekao je prethodno u svom obraćanju naciji kancelar Kurz dodavši: „Bio je to napad uz mržnje, iz mržnje prema našim vrijednostima, iz mržnje prema našem načinu života, iz mržnje prema našoj demokraciji“.
Teroristima je poručio da će ih loviti kao i sve one koji su imali bilo kakve veze s ovim krvoprolićem u središtu Beča. „Ovo je napad na demokraciju“, poručio je ustvrdivši kako je napad iz mržnje bio „motiviran islamizmom“. Kurz je rekao kako žrtve terorističkog čina Austrija nikada neće zaboraviti i da će štititi svoje temeljne vrijednosti. Naciji se je obratio i austrijski predsjednik Van der Bellen, poručivši: „Nećemo dozvoliti da nas mržnja zarazi već ćemo štiti naše vrijednosti i demokraciju. Naša je poruka da mržnja nikada ne može biti jača od našeg zajedništva u slobodi, demokraciji i ljubavi. Živjela sloboda, naša Republika, naša zajednička miroljubiva Europa“. Istakao je kako mržnja neće u Austriji naći svoje „plodno tlo“.
Austrijski se je predsjednik posebno zahvalio vojnicima i policiji i svima ostalima, na hrabroj obrani zemlje. Posebne riječi zahvale uputio je međunarodnoj zajednici koja je „jedinstveno i solidarno odmah stala uz Austriju“. Inače, Beč je i danas u izvanrednom stanju. Ulice u središtu grada zjape prazne, tek tu i tamo neki prolaznik. Dućani su zatvoreni, škole ne rade, a Bečani po preporuci ministra unutarnjih poslova Karla Nehammera ne napuštaju iz sigurnosnih razloga svoje domove. Jer lov policije na pomagače još uvijek traje i mogućnost da bi mogli uslijediti novi napadi još uvijek nije otklonjena. Stoga policija radi „punom parom“.
Nakon što je policija jučer navečer identificirala terorista i eksplozivom raznijela ulazna vrata i ušla u njegov bečki stan, pretražila je i 15 stanova ljudi iz napadačevog kruga, a 14 je osoba uhićeno, pod sumnjom da su s napadačem bili u vezi. Dvoje ljudi, kako su izvijestili domaći mediji navodno su uhićeni u St. Pöltenu, glavnom gradu austrijske pokrajine Donje Austrije. A napadač, kako je objavilo austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova, ima već kriminalni dosje i nekoliko prijava. Bio je i u zatvoru zbog terorizma, u kojem je trebao biti 22 mjeseca, ali je lani prijevremeno otpušten. Na nesreću svih onih koji su jučer platili „danak u krvi“. A to je četvero hladno ubijenih nedužnih ljudi, jedan stariji gospodin, jedna starija žena, mlađi prolaznik i konobarica.
Jedan je policajac upucan i teško ranjen, a još 14-oro ljudi je ozlijeđeno, a troje se, kako je poslijepodne priopćio bečki gradonačelnik Ludwig bore za život. Ministar unutarnjih poslova je kasno popodne rekao kako dosadašnja policijska istraga „ne ukazuje na to da postoji drugi napadač“. Beč je zavijen u crno, a zastave su spuštene na pola koplja. Austrija je proglasila trodnevnu žalost.
Osim toga danas točno u podne minutom šutnje Bečani su odali počast žrtvama napada. S željom u mislima, da se takvo što više nikada ne dogodi ovoj alpskoj zemlji za koju su sloboda, demokracija i tolerancija najviše društvene vrijednosti. Među stradalima u Beču nema hrvatskih državljana, rekao je danas ministar vanjskih i europskih poslova RH Gordan Grlić Radman. Ocijenio je da se Europska unija mora takvom nasilju suprotstaviti odlučno i na odgovarajući način. Iako među Hrvatima nema nastradalih oni, zajedno s domicilnim stanovništvom, tuguju za ubijenim civilima i ranjenima. Jer mnogima od njih Beč i Austrija postali su druga domovina.
