Papa Franjo će i formalno u nedjelju, 4. rujna, na Trgu svetog Petra, proglasiti Majku Terezu sveticom. Pola stoljeća je Majka Tereza u utočištu u Kolkati i drugdje u svijetu davala ljubav, pružala pomoć i vraćala dostojanstvo nevoljenima i neželjenima.
Papa će je proglasiti sveticom pošto je Vatikan priznao dva čudesna ozdravljenja pripisana njezinu zagovoru, jedno u Indiji, drugo u Brazilu, piše Hina.
Krhka figura u bijelom sariju s plavim obrubom, lica izbrazdana borama, kretala se sa smiješkom među bolesnima i onemoćalima, jednoga bi pomilovala, drugome prinijela kašičicu hrane.
"Malenoj rastom, velikoj u vjeri, Majci Terezi povjerena je misija širenja Božje ljubavi prema čovječanstvu, posebno za najsiromašnije od siromašnih. Kanonizacija je prilika da se ugledamo u kršćansku junakinju i izuzetan uzor kršćanskog života", priopćio je Vatikan.
Za mnoge čiji je život dotakla bila je svetica i mnogo prije nego što je takvom priznao i Vatikan.
"Oni najusamljeniji, najjadniji i umirući u njezinim su rukama dobili sućut i milosrđe temeljeno na poštovanju prema čovjeku", obrazložio je Nobelov odbor 1979. dajući joj nagradu za mir.
Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je u imućnoj albanskoj obitelji u Makedoniji 26. kolovoza 1910. godine. Otac joj je umro kad joj je bilo osam godina, što je obitelj dovelo u teško financijsko stanje.
Već u 12. godini Agnes je znala da želi služiti Bogu i siromašnima. Kad joj je bilo 18 godina pridružila se Družbi Sestara Naše Gospe od Loreta, irskoj zajednici sestara koja je vodila škole u Indiji. Uzela je ime Tereza.
U Indiju je iz Dublina stigla 1929. i podučavala je u školi za djevojčice u Calcutti, danas Kolkati, koju je vodila njezina družba. Na ulicama ispred samostana svakodnevno je gledala onemoćale i siromašne beskućnike za koje nitko nije mario.
Godine 1946. u vozu za Darjeeling čula je Božji poziv da se pridruži Isusu u brizi za siromašne.
Vatikan joj je godinu poslije dopustio da napusti sestre Gospe od Loreta i otvori prvu školu u sirotinjskom dijelu Kolkate.
Majka Tereza dobila je 1950. dopuštenje da pokrene vlastiti red, Misionarke ljubavi, s ciljem da se skrbe o onima za koje se nema tko brinuti. Družba danas ima 4.500 sestara i djeluje u 133 zemlje.
Uzela je s ulica bolesne, očajne, odbačene ljude svih vjera i odvela ih u utočište Nirmal Hriday (Čisto srce) gdje su dobili dostojanstvenu palijativnu skrb. Ona i sestre njezina reda brinuli su i za siročad, gubavce i mentalno oboljele.
Njena kanonizacija bit će jedan od vrhunaca Franjine Svete godine milosrđa, koja završava 20. studenog.
Nije Majka Tereza bila pošteđena ni kritika. Zamjerali su joj nehigijenske uvjete u njezinim ubožnicama, izostanak medicinske pomoći onima koji pate, vjerski fundamentalizam, krštenja umirućih bez pitanja, prihvaćanje novca od diktatora i financijske nepravilnosti u vrijeme dok je njena družba rasla.
Ali za većinu ljudi, posebno u Indiji koju je izabrala za život i rad, Majka Tereza bila je obožavana. Zbog nesebične žrtve zvali su je "anđelom siromašnih" i "sveticom iz kanalizacije".
Kad je primila Nobelovu nagradu, odbila je banket u svoju čast, koji stoji otprilike 7.000 dolara, i tim je novcem platila božićni obrok za 2000 ljudi. Financijski dio Nobelove nagrade u iznosu od 192.000 dolara usmjerila je u svoje dobrotvorne udruge.
Iako je od 1949. indijska državljanka, govorila je da pripada cijelom svijetu.
Privatna pisma objavljena nakon njene smrti pokazuju da je posljednjih 50 godina života imala ozbiljne dileme u svoju vjeru i očajavala je što je izgubila kontakt s Isusom, ali to otkriće nije umanjilo njene zasluge u očima Vatikana.
Majka Tereza umrla je 5. rujna 1997. u 87. godini, a indijska vlada priredila joj je državni pogreb u sjedištu Misionarki ljubavi u Kolkati. Danas je to mjesto hodočašća njenih sljedbenika.
Njena mala soba na prvom katu sačuvana je kakva je bila i odražava asketski život. Iznad skromne postelje je kruna od trnja, Isusova slika i natpis: "Moj poziv je ljubav".
