Iako još uvijek traje aktualna ruska ofenziva u Donbasu i Zaporožju, u Ukrajini očekuju i nove ofenzivne akcije agresora. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski tako je prije nekoliko dana rekao kako Rusija priprema novu ofenzivu na Ukrajinu krajem svibnja ili u ljeto. A onako pomalo usput, na jednoj svojoj tiskovnoj konferenciji, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev rekao je kako smatra „da bi za postizanje ciljeva specijalne vojne operacije moglo biti potrebno stići do Kijeva“. Također je upozorio, odgovarajući na pitanje TASS-a tijekom medijske sesije s ruskim novinarima o zemljopisnim granicama specijalne vojne operacije, da sukob možda neće biti ograničen na trenutnu fazu.
"Gdje stati? Ne znam. Mislim da ćemo, s obzirom na ono što sam rekao [o nužnosti stvaranja sigurnosnog kordona], morati puno i teško raditi. Hoće li to biti Kijev? Da, vjerojatno bi trebao biti Kijev također. Ako ne sada, onda kasnije, vjerojatno tijekom neke druge faze razvoja ovog sukoba", rekao je Medvedev koji je iznio dva argumenta za nužnost dolaska u Kijev, rekavši da je, prvo, „ovo ruski grad“, a drugo, „odatle dolazi međunarodna prijetnja postojanju Rusije“.
"Iako je Kijev u korijenu ruski grad, njime upravlja međunarodna ekipa protivnika Rusije na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama. Svi koji tamo formalno obnašaju funkcije su figurice koje nemaju ni savjesti, ni straha za budućnost svoje države. Sve se odluke donose preko bare i u sjedištu NATO-a. To je apsolutno očito. Zato, da, može biti i Kijev", naglasio je Medvedev koji je tijekom dvije godine trajanja rata postao možda i političar s najradikalnijim izjavama preuzimajući tako ulogu „ruskog jastreba“ u političkoj sferi ovog rata.
Upitan treba li Ukrajina općenito ostati neovisna država nakon specijalne vojne operacije, Medvedev je rekao da "ako kao rezultat svega što se događa nešto ostane od Ukrajine, takva država vjerojatno ima šanse za ostanak, iako ne baš velike". "U svakom slučaju to nije pitanje današnjeg dana, naravno, ali bit će na dnevnom redu nešto kasnije", dodao je nastavljajući u svom stilu.
Iako određene ruske ambicije prema osvajanju Kijeva postoje, analitičari ipak smatraju kako je ova njegova izjava o mogućnosti ponovne vojne ofenzive na Kijev bila samo u skladu s Medvedevim učestalim pretjerivanjem i dio psihološkog rata koji se također vodi. Rusija teško može voditi još jednu ofenzivnu akciju prema Kijevu, obzirom je sam Kijev danas vjerojatno najutvrđeniji grad na svijetu. Uz to, granično područje prema Rusiji je na području prema Kijevu u proteklom vremenu snažno učvršćeno i minirano.
No, njegovi komentari pokazuju da unutar Putinova unutarnjeg kruga uništavanje prozapadne vlade pod vodstvom Volodimira Zelenskog ostaje ključna ideološka i politička ambicija. Na početku rata, ruske vojne ambicije dobile su provjeru realnosti usred čvrstog otpora ukrajinskih snaga i snažne potpore zapadnih saveznika. Ruske snage bile su prisiljene izdržati ponižavajuće povlačenje u svom pristupu Kijevu usred teških gubitaka i problema s logistikom i opskrbom, a od tada su usredotočile svoje napore na konsolidaciju teritorija koji zauzimaju u južnoj i istočnoj Ukrajini.
Analitičari se pitaju bi li Rusija bila zadovoljna okupacijom oko 18% Ukrajine, kao što trenutno čini, bez ponovnog pokušaja zauzimanja Kijeva u budućnosti, s obzirom na Putinove “imperijalne ambicije” i želju da vrati rusku sferu utjecaja na Ukrajinu i druge zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Bliski pratitelji ruske politike upozoravaju da je malo vjerojatno da će bilo kakvi mirovni pregovori ili konačno političko rješenje rata ublažiti te ambicije.
“Da je Putinov inicijalni plan invazije uspio i da su njegove trupe zauzele Kijev u tri dana kao što je bilo predviđeno, on bi svrgnuo vladu i uspostavio marionetski režim sastavljen od ukrajinskih prokremaljskih političkih snaga”, napisao je u svojoj analizi Peter Dickinson, urednik Atlantic Council’s Ukraine
“Mnogi ljudi koji trenutačno predlažu mirovne planove možda imaju dobre namjere, ali se zavaravaju ako vjeruju da će Putin biti zadovoljan relativno skromnim teritorijalnim dobicima u istočnoj i južnoj Ukrajini”, dodao je Dickinson. “U stvarnosti, bilo kakvi ustupci samo će potaknuti njegov imperijalni apetit dok će ga uvjeriti u temeljnu slabost Zapada. Ruski diktator već otvoreno uspoređuje svoju invaziju s carskim osvajačkim ratovima cara Petra Velikog u 18. stoljeću. Ako Putin bude nagrađen za svoju agresiju u Ukrajini, on će neizbježno otići dalje”- dodao je Dickinson.
Ruske vojne ambicije i moral nedvojbeno su ojačani nedavnim zauzimanjem industrijskog grada Avdiivke u Donjecku, u istočnoj Ukrajini. Ova pobjeda predstavlja najveći dobitak za Rusiju od zauzimanja Bakhmuta prije devet mjeseci, no analitičari podsjećaju da je taj uspjeh rusku vojsku puno koštao. Procjene kazuju da je van stroja ostalo između 16.000 i 47.000 vojnika u borbi za grad.
Stoga ukrajinska obrambena obavještajna služba smatra kako Rusija trenutačno nema dovoljno snaga za sudjelovanje u borbi na dva strateška fronta odjednom. Dok Rusija nastavlja gomilati svoje snage na istoku Ukrajine, ni gradovi Harkiv i Sumi, ni Kijevska i Černigovska oblast nisu, po njihovoj procjeni, pod prijetnjom neposrednog napada.
Vadim Skibitski, glasnogovornik ukrajinske obrambene obavještajne službe, u intervjuu za novinsku agenciju Interfax-Ukrajina rekao je u tom kontekstu: "Harkiv, Sumi, Černigov i Kijevska oblast čine zapadnu stratešku bojišnicu. Gradovi u kojima se trenutno vode aktivne borbe nalaze se na jugozapadnoj strateškoj bojišnici. Rusija trenutačno nastavlja s poduzimanjem strateške operacije samo na jednoj fronti. Nema vojnika, niti snaga, niti opreme za provođenje snažne ofenzive na zapadnoj strateškoj fronti. Ruska Federacija trenutno nema strateške rezerve; pokušavaju ga stvoriti. Sve što su dosad stvorili odmah bi rasporedili u [Ukrajinu]. 18. armija, 25. armija, 3. armijski korpus – svi se bore, a nema rezerve.”
Međutim, dodao je, kako ruske snage i dalje mogu poduzimati taktičke i operativno-taktičke akcije.
„Tri su tri trenutne prednosti Rusije: snažan kapacitet mobilizacije; sposobnost rotiranja snaga izvan borbene zone kako bi se nadoknadili gubici i oporavak, te sposobnost prijenosa ili pregrupiranja snaga preko različitih bojišnica te nadmoć u zraku.“ – rekao je Skibitski zaključujući kako ni to nije dovoljno za veće ofenzive na drugom strateškom bojištu.
PREPORUČENI SADRŽAJ
