Znanstvenici britanskog Sveučilišta u Sautemptonu napravili su veliki korak u razvoju skladištenja digitalnih podataka.
Time će problem današnjih medija, gdje fotografije izblijede, a knjige strunu, biti riješen. Kako se navodi na stranici Sveučilišta u Sautemptonu, znanstvenici Centra za istraživanje optoelektronike (ORC) uspjeli su, koristeći femtnosekundni laser, laser čiji su impulsi svjetlosti dugački nekoliko bilijunitih dijelova sekunde, na posebno oblikovano staklo zapisati i s njega pročitati petodimenzionalne digitalne podatke.
Naime, laser zapisuje podatke tako što pretvara minijaturne dijelove stakla u polarizirajuću strukturu, koji se čitaju slanjem drugog impulsa, prenosi RTS.
Oni se interpretiraju na osnovu tipa, radijalnog ili azimutalnog i smjera polarizacije, što čini da staklo ima pet dimenzija - tri fizičke u naslaganim slojevima, a dvije u valnoj dužini (boji) i polarizaciji svjetlosnog vala (jedna s polarizacijom od nula, a druga od 90 stupnjeva).
Kapacitet ovakvog stakla je 360 terabajta memorije i stabilno je do temperature od 1.000 Celzijusovih stupnjeva.
Na sobnoj temperaturi, kako tvrde znanstvenici, trebalo bi da je trajanje neograničeno, odnosno, kako predviđaju, na teperaturi od 190 stupnjeva može trajati čak 13,8 milijardi godina.
To nije malo kada se ima u vidu da planeta Zemlja postoji 4,6 milijardi godina, galaksija Mliječni put 13,2 milijarde godina, a čovjek najviše 200.000 godina.
Stručnjaci smatraju da će najveću korist od novog vida dugoročnog skladištenja podataka imati institucije s velikom bazom podataka, poput nacionalnih arhiva, muzeja i knjižnica.
Prvi put ova tehnologija prikazana je 2013. kada je tekstualna datoteka od 300 kilobajta uspješno snimljena u pet dimenzija.
