Učenici sjede s torbama na stolovima, željni odlaska kući nakon dugog dana od sedam predavanja, od kojih svako traje 50 minuta. Strpljivo slušaju dok predavač najavljuje sutrašnji raspored. Tada će, baš kao i svakog dana, on reći "ok, idemo sada počistiti. Linije jedan i dva će srediti učionicu, linija tri i četiri, hodnik i stepenice, dok će linija pet očistiti WC-e". Iz redova će se možda čuti pokoji umorni uzdah, no djeca ustaju, hvataju se krpa, kanti i metla iz ormara na stražnjoj strani učionice i odlaze čistiti. Sličan scenarij odvija se u svim školama širom zemlje. Većina posjetitelja Japana je zadivljena time koliko je zemlja čista. Tada primjećuju odsutnost kanti za smeće. I uličnih čistača. Preostaje im samo jedno pitanje: Kako je, dovraga, Japan tako čist? Najjednostavniji odgovor je - stanovnici ga takvim drže.
- Za 12 godina školskog života, od osnovne do srednje škole, vrijeme čišćenja je svakodnevni dio rasporeda - kaže Maiko Awane, pomoćnik direktora tokijskog vladinog ureda prefekture Hiroshima.
Osim toga, i u našem kućnom životu roditelji nas uče kako je loše ne držati svoje stvari i svoj prostor čistima, dodaje on. Uključivanje ovog elementa društvene svijesti u školski program pomaže djeci da razviju svijest o svojoj okolini i da su ponosni na nju. Tko želi uprljati ili uništiti školu koju mora očistiti?
I radnici skidaju cipele prije nego vam uđu u kuću
"Ponekad nisam želio čistiti školu", prisjetio se prevoditelj Chika Hayashi, "ali prihvatio sam je jer je to dio naše rutine. Mislim da je čišćenje škole jako dobro jer naučimo da je važno preuzeti odgovornost za čišćenje stvari i mjesta koje koristimo. " Po dolasku u školu učenici ostavljaju cipele u ormarima i pretvaraju se u trenere. I kod kuće ljudi ostavljaju ulične cipele na ulazu. Čak i radnici koji dolaze u vašu kuću skinut će cipele. Kako školarci rastu, njihov se koncept onoga što čini njihov prostor širi i izvan učionice, tako da uključuje njihovo susjedstvo, njihov grad i zemlju. Neki primjeri ekstremne japanske čistoće postali su viralni, poput sedmominutnog rituala čišćenja vlaka Shinkansen. Čak su i japanski nogometni navijači duboko su svjesni čistoće i koliko ona znači. Na Svjetskom kupu u Brazilu 2014. i u Rusiji 2018., demonstrirali su to i zadivili cijeli svijet, ostajući iza svih da bi na stadionu pokupili svoje smeće. Čistači su izvijestili da su i japanske svlačionice nakon igrača bile u besprijekornom stanju. - Kakav primjer za sve druge sportske ekipe - napisala je u svom tweetu generalna koordinatorica FIFA-e, Priscilla Janssens. "Mi Japanci smo vrlo osjetljivi na svoj ugled u tuđim očima", rekao je Awane. "Ne želimo da drugi misle da smo loši ljudi koji nemaju dovoljno obrazovanja ili odgoja za čišćenje stvari." Slične scene odvijaju se na japanskim glazbenim festivalima. Na festivalu Fuji Rock, najvećem i najstarijem japanskom festivalu, fanovi drže smeće u rukama dok ne pronađu kantu za smeće. Pušači su upućeni da ponesu prijenosni pepeljare i da se 'suzdrže od pušenja tamo gdje vaš dim može utjecati na druge ljude', navodi se na web stranici festivala. Primjeri društvene osviještenosti prisutni su i u svakodnevnom životu. Na primjer, u 8 sati ujutro radnici iz ureda i zaposlenici trgovina izlaze na ulice oko svog radnog mjesta čistiti. Djeca volontiraju za mjesečnu zajednicu čisteći, sakupljajući smeće s ulica u blizini svoje škole. I susjedstva održavaju redovne događaje čišćenja ulica. Ne da se ima puno za pospremiti, jer ljudi nose svoje smeće kući.
Malo je i do hipohondrije
Čak su i novčanice koje izlaze iz bankomata tako čiste da izgledaju kao da su svježe otisnute. Ipak, novac se lako prlja i zbog toga se nikad ne stavlja drugome direktno u ruke. U dućanima, hotelima, pa čak i taksijima, postoje pladnjevi gdje se odlaže novac. Nevidljiva prljavština - klice i bakterije - još su jedan razlog zabrinutosti za Japance. Kad ljudi imaju prehladu ili gripu, nose kirurške maske kako ne bi zarazili druge ljude. Ovaj jednostavan čin obzirnosti za druge smanjuje širenje virusa, štedeći bogatstvo u izgubljenim radnim danima i medicinskim troškovima.
No kako su Japanci postali tako osviješteni o čistoći i higijeni? To nije nova stvar, otkrio je pomorac Will Adams koji je u zemlju došao 1600. Giles Milton u svojoj biografiji o Adamsu piše da je tamošnje "plemstvo bilo pedantno čisto, kupaonice pa i kanalizacija je izgledala netaknuto, a iz parnih kupelji se širi miris drva". Japanci su kroz povijest bili zgroženi manjkom higijene Europljana s kojima su dolazili u susret.
Djelomično se ta preokupacija rađa iz praktičnih stvari. U vrućem, vlažnom okruženju poput japanskog, hrana se brzo kvari, a bakterije razmnožavaju. Dakle, dobra higijena znači dobro zdravlje. No, ide i dublje od toga - čistoća je centralni dio budističkog učenja, a svakodnevni zadaci poput čišćenja i kuhanja smatraju se duhovnim vježbama, ne razlikujući se od meditacije.
Cijeli bi svijet mogao nešto naučiti od Japana
-Fizičko i duhovno ispiranje prljavštine igra važnu ulogu u svakodnevnoj praksi ", kaže Eriko Kuwagaki iz hrama Shinshoji u Fukuyami. U knjizi Ocakura Kakuro, Knjizi čaja, klasičnoj knjizi o ceremoniji čaja i zen filozofiji koja ga oblikuje, piše da u sobi u kojoj se održava ceremonija čaja "sve mora biti apsolutno čisto. Nijedna čestica prašine ne smije se naći u najmračnijem kutu, jer ako postoji, domaćin nije majstor čaja. "
Pa zašto nisu sve budističke nacije tako revnosno čiste kao Japan? Čini se da odgovor leži u dosljednosti, poštovanju tradicije i organiziranosti. Ako živite u Japanu, ubrzo ćete se usvojiti čistog načina života. Prestanete javno puhati nos, upotrebljavate sredstva za čišćenje ruku namijenjena kupcima u trgovinama i uredima i naučite sortirati kućni otpad u 10 različitih vrsta kako bi se olakšalo recikliranje. Kada se vratite u domovinu, šokiraju vas ljudi koji kišu i kašlju vam lice. Ili vam dolaze u kuću u prljavim cipelama. No, nade još uvijek ima. Uostalom, trebalo je i malo vremena da Pokemoni, sushi i mobiteli "zaraze" svijet, pa će možda i čistoća.
