Sud u njemačkom Dresdenu osudio je prošloga tjedna osmero članova (jedna žena) desničarske terorističke skupine Freital Group na četiri do deset godina zatvora. Optuženi su za pokušaj ubojstva i bombaške napade na migrantske centre i političare u bivšoj Istočnoj Njemačkoj.
Freital Group, nazvan po predgrađu Dresdena, htio je “stvoriti klimu prijetnji i straha” zbog dolaska u Njemačku velikog broja izbjeglica 2015. Šef skupine Timo Schulz (29), vozač autobusa, kažnjen je s 10 godina zatvora, a njegov zamjenik Patrick Festing (26), dostavljač pizze, s devet i pol godina. Ostali članovi skupine iz bivše Istočne Njemačke, u dobi od 20 do 40 godina, osuđeni su na četiri do osam godina zatvora. Bili su optuženi, uz ostalo, za napad eksplozivom kućne radinosti na izbjeglički centar za Sirijce pokraj granice s Češkom. Članovi te krajnje desne skupine uglavnom su vozači autobusa, kuriri, nezaposleni… i za mnoge građane samo “neotesanci”.
Suditi namjeru, ili čin
Tužitelj Jörn Hauschild, međutim, smatra kako je bilo samo pitanje dana kada će nekoga ubiti. Odvjetnik skupine Andreas Schneider smatra da ona nije ni kriminalna ni teroristička. Njihov branitelj Michael Sturm u sumnju je doveo i snagu eksploziva. Stručnjak za kazneno pravo Nikolaos Gazeas smatra kako bi se moglo, na temelju 129. članka njemačkog kaznenog zakona koji zahtijeva jasan dokaz organiziranosti skupine za napade, koji oni su mogli biti i spontani, poništiti ili smanjiti kazne kada slučaj bude došao na viši sud.
Sada dolazimo do osjetljivog pitanja u svim zapadnim zemljama, odnosno – kada se neki čin može osuditi? Svakako se ne mogu osuditi namjere, već čin. Za sukobe s policijom 2015. u Rimu tijekom prosvjeda protiv otvaranja centra za imigrante za 250 obitelji militanti CasaPounda na prvostupanjskom su sudu kažnjeni od dvije godine i sedam mjeseci do tri godine i sedam mjeseci zatvora pod optužbom da su pružili otpor i nanijeli ozlijede državnom službeniku, odnosno policajcu. Dakle, kažnjeni su ne zbog prosvjeda i rasističkih namjera već zbog fizičkog napada s posljedicama za napadnutog. I pred izbjegličkim centrom bilo je eksplozija, ali počinitelji nisu kažnjeni zbog toga.
Iz dva slična primjera, njemačkog i talijanskog, vide se razlike u procesima.
U Njemačku ne može ući Nijemac s bocom vina na kojoj je etiketa sa slikom Mussolinija ili Hitlera koju je u Italiji kupio kao suvenir. U Njemačkoj je zabranjeno klicati Hitleru ili podignuti ruku u tzv. fašistički pozdrav, dok je u Italiji kasacijski sud razlučio situacije u kojima dozvoljen i kada nije. Nisu svi pozdravi isti. Fašistički pozdrav nije kazneno djelo ako je komemorativni, a jest ako potiče na nasilje.
Trećestupanjski sud nedavno je oslobodio optužbi za apologiju fašizma dvojicu članova desničarske stranke CasaPound koji su 2014. u Milanu sudjelovali na komemoraciji koju je organizirala također desničarska stranka Talijanska braća (Fratelli d’Italia), dvojice članova neofašističkih pokreta (Sergio Ramelli ubijen 1975. i Enrico Pedenovi ubijen 1976.). Njima je suđeno na temelju zakona iz 1952. kojim se kažnjava “sudjelovanje u fašističkoj manifestaciji za ponovno osnivanje fašističke stranke zabranjene ustavom”. No dvojica članova desničarske stranke sudjelovala su na komemoraciji na kojoj uvijek postoji prozivka na koju se odgovara “prisutan” (u Hrvatskoj bi to moglo značiti “spreman” ili ZDS) s uzdignutom rukom. Za istu manifestaciju održanu godinu prije devet osoba bilo je kažnjeno zatvorom od mjesec dana (kad je riječ o tako kratkim kaznama, ne ide se u zatvor, kao ni za kazne manje od tri godine).
Kasacijski sud navodi i primjere kada bi se moglo nekoga osuditi. Za osudu je intoniranje fašističke pjesme “Uzmimo oružje, mi smo fašisti” jer se njome poziva na nasilje. Za osudu je i ako tijekom neke predizborne manifestacije netko u jednoj ruci drži batinu (manganello), a drugu uzdigne u fašistički pozdrav.
Dok za teroriste ili nasilnike s desnog krila postoji više-manje približno slično stajalište u zapadnoeuropskim državama, za one s lijevog krila ili tzv. crvene teroriste postoje različita mjerila u pojedinim državama. Čelnik talijanskih ljevičarskih pokreta Radnička moć i Radnička autonomija Toni Negri, čije su knjige i tekstovi ocijenjeni kao nadahnuće za Crvene brigade i ostale crvene terorističke skupine, u Francuskoj je primljen kao politički prognanik. “Radničko nasilje i nasilje militanata važan je trenutak borbe”, napisao je Toni Negri koncem šezdesetih godina, a i sada kaže da je sedamdesetih godina na “državni terorizam (ne zna se koji, op. a.) odgovoreno nasiljem” te da je to bilo dobro. Negri je 1983. bio izabran u talijanski parlament, bio je zastupnik samo dva mjeseca, prisustvovao je na devet sastanaka koliko ih je bilo, a onda je pobjegao u Francusku jer se pripremalo podizanje optužnice protiv njega. Kao bivši parlamentarac od svoje 60. godine, odnosno od 1993. primao je dodatak od 3108 eura mjesečno. Bio je zatim osuđen na 30 godina zatvora, kazna mu je na drugostupanjskom sudu smanjena na 12, ali sve je godine proveo u Parizu pišući i predajući na fakultetima. Od 2003., kada je presuda otišla u zastaru, slobodan je čovjek i živi s francuskom filozofkinjom Judith Revel malo u Parizu, malo u Veneciji. Ipak, s obzirom na to da je bio pravomoćno osuđen na više od dvije godine zatvora, ured predsjedništva Zastupničkog doma ukinuo mu je u jesen 2016. godine spomenuti dodatak koji je primao 23 godine.
Lijevi terorizam
U vrijeme predsjednika Mitterranda talijanski teroristi s ljevice bježali su u Francusku gdje su bili primani kao politički izbjeglice.
Jean-Marie Le Pen, osnivač Nacionalne fronte i otac Marine Le Pen, kandidatkinje za francusku predsjednicu, kažnjen je s 30.000 eura globe jer je 2005. kazao da su plinske komore bile samo detalj u povijesti Drugog svjetskog rata.
Američki predsjednik Donald Trump ponovio je tvit dvoje čelnika britanske desničarske skupine Britain First Paula Goldinga (36) i Jayde Fransen (31) s protumuslimanskim videom, koji su kažnjeni zbog teškog vrijeđanja na vjerskoj osnovi. Na devet mjeseci kažnjena je Fransen, a na 18 tjedana Golding.
U SAD-u su organizacije okupljene oko ideje premoći bijelaca podržavale izbor Trumpa za predsjednika. Imaju nacističke slogane, od onih koji pozdravljaju Hitlera do onih kojima se vrijeđaju Židovi i crnci. Nacisti na američki način su ksenofobni, homofobni, antikomunisti, ali i antikapitalisti, rasisti… Američki nacisti se još sastaju, posebno u saveznoj državi Virginiji. Prošle godine, primjerice, komemorirali su 50. godišnjicu smrti Georgea Lincolna Rockwella, osnivača Američke nacističke stranke, uz polaganje vijenca i nacistički pozdrav koji je trajao 88 sekundi. Martin Kerr, šef Novog poretka (New Order), objasnio je da broj 88 simbolizira pozdrav Heil Hitler jer slovo H je osmo u engleskoj abecedi. Pojedine države, kao što se vidi, imaju različite zakonske pristupe svim tim pojavama, a možda bi se u globaliziranom svijetu i to trebalo ujednačiti.
bolje nacista nego musliman...inshala!!