Udruženja zvone za uzbunu: ako se nešto ne preduzme, u Njemačkoj uskoro neće biti moguće sve putnike i svu robu prevesti od točke A do točke B. Udruženja njemačkih prevoznika posebno ukazuju na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prevoza i sve većem broju vozača koji odlaze u mirovinu ili se nalaze pred mirovinom, piše Deutsche Welle.
Situacija je posebno kritična sa strojovođama. „Nitko više ne želi voziti lokomotive“, žali se sindikat strojovođa GDL. Dječački snovi o upravljanju lokomotivom očito ispare nakon puberteta. Trenutno širem zemlje nedostaje od 800 do 1.000 strojovođa.
Nitko očito nije spreman na samoću i rad u smjenama. I gradovi poput Berlina očajnički traže nekoga tko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih vozača podzemnih i nadzemnih željeznica je 50 godina.
„Nama trebaju mladi“, ističe jedan predstavnik minhenskog gradskog poduzeća.
Otkako je u Njemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol željeznice u međugradskom prometu, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na dužim relacijama, Njemačko udruženje autobusnih prevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000 vozača. U sljedećim godinama bi taj broj mogao porasti na čak 10.000. Udruženja su pokrenula agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: „Pokreni nešto – budi vozač autobusa“.
Slična je situacija i s rastućim sektorom cestovnog teretnog prevoza. Doduše, trenutno se za taj posao obučava oko 7.000 mladih, ali oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak.
Ne postoje točni podaci koliko širom Njemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gdje se nalazi najveća riječna luka u Europi i gdje je sjedište mnogih špediterskih tvrtki) nedostaje 3.000 vozača.
Kako kaže predstavnik Udruženja profesionalnih vozača Wolfgang Westermann, mnogi špediteri su prisiljeni svoje vozače zadržavati i nakon odlaska u mirovinu. Drugi pak pojačano traže za vozačima širom Europske unije. Jedini sektor u kojem u Njemačkoj ne vapi za vozačima, odnosno pilotima, je zračni.
„Tržište je zasićeno“, poručuje udruženje pilota Cockpit. Manjak pilota je primjetan u Aziji i SAD-u, ali tamo su i radni uvjeti dosta slabiji nego u Europi pa tako većina uloženo vrijeme i novac (najmanje 200.000 eura za pilotsko školovanje) pokušava nadoknaditi boljim radnim ugovorima kod europskih tvrtki.
