Kad su princeza Sheikha Hamda Alnehayan i njezinih sedam kćeri putovale u Bruxelles, obično su odsjedale u hotelu Conrad, a tako je bilo i 2008. Na više mjeseci su iznajmile cijeli jedan kat luksuznog hotela. Uz njih je bilo i dvadesetak sluga i sluškinja. Oni su se brinuli da princezama ništa ne manjka, u svako doba dana i noći. No sluge nisu tretirali kao ljudska bića i živjele su u nehumanim uvjetima, bez dovoljno hrane, bez vlastitoga kreveta, bez boravišne i radne dozvole u Belgiji, piše Deutsche Welle.
Obitelj Alneyahan je jedna od najutjecajnijih u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ona je primjerice kupila nogometni klub Manchester City. Sad osam princeza moraju odgovarati pred sudom zbog zlostavljanja ljudi i zbog kršenja belgijskog zakona o radu. "Služavke nisu plaćane, radile su dan i noć, morale su spavati na podu ispred soba u kojima su bile princeze i stalno su vrijeđane", kazala je Patricia Le Cocq iz belgijske organizacije za ljudska prava. Ta organizacija na suđenju u belgijskom glavnom gradu nastupa kao sutužiteljica. Što se događa u hotelu belgijske su vlasti saznale nakon što je jedna od zaposlenih žena uspjela pobjeći i sve prijavila policiji. Policija je ubrzo utvrdila da se prema slugama postupalo doista nedostojno čovjeka. Pokrenuta je istraga velikih razmjera i na kraju podignuta optužnica. Ipak, suđenje je počelo tek devet godina kasnije, i to zbog proceduralnih problema. Belgijski mediji pišu da je odvjetnik kraljevske obitelji stalno tvrdio da pretraga hotela koju je obavila belgijska policija nije bila po zakonu. Osim toga ta tema se nije probila u medijima. "Nisam mogla vjerovati da mediji tako malo izvještavaju o tomu", kaže Nicholas McGeehan iz Human Rights Watcha. On se kao znanstvenik već godinama bavi arapskim zemljama. To nije jedini slučaj da osobe iz arapskih zemalja na Perzijskom zaljevu budu dovedene na rad u Europu bez radne dozvole i da se prema njima postupa nehumano.
U siječnju je Europski sud za ljudska prava raspravljao o sličnom slučaju. Jedna obitelj iz Dubaija dovela je svoje tri filipinske sluškinje. Žene su se danonoćno morale brinuti o djeci i raditi kućanske poslove. Ako su pogriješile, na njih se tako glasno vikalo da su se bojale da će biti i pretučene. I one su pobjegle, podnijele tužbu protiv svojih poslodavaca i uz pomoć jedne austrijske organizacije za ljudska prava došle sve do Suda za ljudska prava u Strasbourgu. On je nedavno zaključio da postupak protiv te obitelji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima "nema izgleda na uspjeh". Između Austrije i UAE-a nema sporazuma o pravnoj suradnji. A oni koji su odgovorni za maltretiranje već odavno su napustili Austriju. Aktivisti za ljudska prava već godinama kritiziraju "moderno ropstvo" u zemljama u Perzijskom zaljevu. Stvari se događaju na sličan način: ljudi u Bangladešu, Indiji, Sri Lanki ili Pakistanu obraćaju se posrednicima u svojim zemljama tražeći posao. Oni obećavaju posao u inozemstvu uz velike plaće i dobre radne uvjete. Takva kršenja ljudskih prava sve češće se "uvoze" i u Europu. Brojni arapski šeici putuju u Njemačku, Austriju ili Belgiju radi odmora, liječenja ili posla. To kako postupaju prema svojim slugama, iako je možda u njihovim zemljama dopušteno, često u europskim zemljama predstavlja kršenje zakona.
Tako je bilo i s osam princeza. One su se branile tvrdnjama da takvi postupci nisu u njihovim zemljama ništa neobično. Predbacuje im se da su svoje sluge zapošljavale u Belgiji bez radne dozvole, jer su u toj zemlji boravile više mjeseci. Belgijski sud sad ima šansu donijeti presudu koja će drugima biti opomena. Ipak, veiki je problema upravo činjenica da je od slučaja prošlo tako puno vremena i kazna bi mogla bi mala. Problem je, međutim, što je od toga slučaja prošlo tako puno vremena. Čak i ako budu osuđene kazna bi mogla ispasti jako mala." Postoji još jedan problem na koji ukazuje Patrick Weegmann, belgijski odvjetnik, stručnjak za međunarodno pravo. "Ako bude izrečena zatvorska kazna, Ujedinjeni Arapski Emirati vjerojatno neće izručiti dotične osobe", kaže on. Kazna zato ne može biti izvršena. Za aktiviste za ljudska prava je to frustrirajuće. McGeehan iz Human Rights Watcha ipak gaji nade. "Sudski postupak bi mogao ipak biti jako važan jer jednu od najutjecajnijih obitelji povezuje s trgovinom ljudima i ropstvom." Možda se nešto ipak promijeni, možda sad ipak više ljudi bude obraćalo pozornost na neljudske uvjete u nekim zemljama.
