Prema neslužbenim podacima najmanje 107 goveda uginulo je u zadnja dva tjedna na području Parka prirode Lonjsko polje u Hrvatskoj, oko mjesta Osekovo, a sumnja se da je kod svih uzrok bedrenica, tj. antraks.
Prva uginuća počela su 1. srpnja, no vlasnici ih nisu percipirali kao obolijevanja od antraksa, pa se bolest proširila. Nažalost, taj broj uginulih goveda vjerojatno i neće biti konačan jer je riječ o govedima na slobodnoj ispaši, a zaraza se relativno brzo širi. Na Hrvatskom veterinarskom institutu u subotu je potvrđena zaraza antraksom kod uzoraka uzetih iz lešina dvije uginule životinje, potvrdilo je u subotu Ministarstvo poljoprivrede.
U zajedničkoj koordinaciji Ministarstva poljoprivrede i Državnog inspektorata provode se daljnje aktivnosti i mjere na području pašnjaka Osekovo, Parka prirode Lonjsko Polje, u cilju sprječavanja širenja i suzbijanja zarazne bolesti, navodi se u priopćenju Ministarstva. Također, zbog sumnje na zarazu bedrenicom u sisačku Opću bolnicu od sinoć se javilo se još pacijenata čime se broj osoba pod sumnjom na zarazu popeo na šest. Među njima je i dvoje djece. Svi novi pacijenti, kao i prvi mlađi muškarac koji je nakon obrade pušten na kućnu njegu, bili su u kontaktu sa zaraženim životinjama. Svi imaju za sada simptome najlakšeg, kožnog oblika zaraze antraksom. Nema potrebe za hospitalizacijom, za sada.
- Zavod za javno zdravstvo je uzeo uzorke kod oboljelog pacijenta, danas uzima kod još ova tri pacijenta. Svi pacijenti su pod terapijom i klinički dobro. Surađujemo sa službama, možemo kazati da je slučaj pod potpunom kontrolom, mjesta panici nema. Ministarstvo poljoprivrede poduzet će sve potrebne radnje vezane za promet stoke i životinjskih proizvoda, rekao nam je u subotu Inoslav Brkić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije. Nužno će biti cijepljenje protiv antraksa prije nego se stoka javi na ispašu, dok će sve izložene osobe dobiti potrebne antibiotike.
Bedrenica (Anthrax) je perakutna ili akutna zarazna bolest koju uzrokuje sporulirajuća bakterija Bacillus anthracis. Ova se bolest najčešće javlja kod domaćih i divljih sisavaca (goveda, ovaca, koza, deva, antilopa i drugih biljojeda) te ljudi koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama ili tkivom zaraženih životinja. Uzročnik bolesti je Bacillus (B.) anthracis, gram-pozitivna bakterija štapićasta oblika koja tvori spore. Bolest je u povijesnim izvorima opisana kao 5. kuga još 1491. godine prije Krista. Biljožderi se obično zaraze ingestijom spora koje se nalaze u okolišu, ponajprije u kontaminiranom tlu, u kojem spore prežive desetljećima. Tla onečišćena sporama bedrenice kontaminiraju krmiva koja rastu na njima. Voda može biti onečišćena lešinama uginulima od bedrenice ili naplavinama kontaminirana tla. Područja s kontaminiranim tlom nazivaju se bedrenični distrikti. Nakon ingestije spora, osjetljivi biljožderi obično ugibaju unutar 24 sata.
U Hrvatskoj se posljednjih desetljeća bolest javlja sporadično, u posljednjih 15 godina masovnija pojava bedrenice zabilježena je 2002. godine kod Jasenovca, 2005. godine u Ježeviću kod Vrlike, dok je posljednja masovnija pojava bolesti bila u selu Bobovac kod Sunje od kolovoza 2006. do ožujka 2007. godine. Tada je, u Sunji, od kožnog antraksa oboljela i jedna osoba. Ljudi se bedrenicom mogu zaraziti na nekoliko načina, a najčešći, i najblaži oblik, je kožni antraks. Do ovakvog oblika bolesti (koji je ujedno i najčešći te se javlja u oko 95 % slučajeva) dolazi najčešće uslijed bliskog kontakta sa zaraženim životinjama ili zaraženim proizvodima životinjskog podrijetla (koža, vuna, dlaka, kosti) kada uzročnik ulazi u organizam kroz posjekotine ili druga oštećenja kože.
Kožna infekcija počinje kao kvržica koja svrbi (poput one koja nastaje nakon uboda insekta) koja se nakon 1-2 dana razvije u vezikulu (mjehurić ispunjen bistrom žućkastom ili sukrvavom tekućinom), a zatim u bezbolni čir promjera 1-3 cm s karakterističnim crnim nekrotičnim područjem. Najčešća mjesta pojavljivanja su ruke, lice i vrat. Područni limfni čvorovi mogu biti natečeni. Postoji i gastrointestinalni (crijevni) oblik bolesti kod ljudi te plućni oblik koji je najteži, i za kojeg je potrebno duže izlaganje sporama antraksa. Od kožnog antraksa može umrijeti oko 20 % neliječenih ljudi, a terapija je smanjila smrtnost na 2 %. Plućni antraks gotovo je uvijek smrtonosan.
