Jedini koji može razriješiti kavkaski čvor je Vladimir Putin. Iako ruski vojni analitičari izjavljuju da Rusija neće žuriti s miješanjem u vojni sukob između Azerbajdžana i Gorskog Karabaha pod kontrolom Armenaca, ipak je izvjesnije da će se to dogoditi i znatno prije, odnosno počnu li Azeri ostvarivati znatnije teritorijalne dobitke u odmetnutoj regiji, odnosno ako se u sukob uključi Turska, a danas popodne Armenci su objavili da je turska vojska oborila njihov vojni zrakoplov.
Stigli turski vojnici iz Sirije
Turska je u Azerbajdžan prebacila četiri tisuće svojih boraca iz Sirije. Azerbajdžanska je vojska oko tri puta snažnija i brojnija od armenske, a k tome je, prema svemu sudeći, azerbajdžanski napad i pripreman dulje vrijeme. S druge strane, ako je turski predsjednik Erdogan upravo onaj koji je Azere motivirao na novi sukob s Armencima, to bi mogla biti izuzetno skupa pogreška. Jer, iako je vojno Azerbajdžan znatno jači, stvari nisu tako jednostavne. Veze su Rusije i Armenije daleko dublje od onih površinskih, a to su religija i povijest. One su i ekonomski iznimno duboke što Putinu neće ostaviti previše manevarskog prostora ako se sukob rasplamsa te će se morati umiješati.
Otprije se zna da su Armenci izuzetno utjecajan narod u svijetu, dijasporu im čini oko osam milijuna ljudi (a u domovini ih je samo tri milijuna), a nesnošljivost prema muslimanima traje još od genocida Turaka nad njima 1918. godine. Taj je svjetski i ruski utjecaj vidljiv i u Gorskom Karabahu. Primjerice, K-Telecom odnosno Karabah Telecom, pružatelj mobilnih usluga u Gorskom Karabahu, osnovan je novcem libanonske tvrtke Fattouche Investment Group.
Kasnije je K-Telecom proširio svoje usluge i na samu Armeniju. I onda je tog operatera kupio najveći ruski operater telekom usluga MTS, s time da je grupa Fattouche i dalje vlasnik 20 posto dionica. Također, Armenija je i članica Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti, vojnog saveza nekoliko zemalja bivšeg SSSR-a, iz koje je Azerbajdžan istupio 1999. Rusija u Armeniji ima i dvije vojne baze.
Iako je Nikol Pašinjan, armenski premijer koji je s vlasti smijenio Serža Sargisjana i njegov korumpirani aparat, na glasu kao progresivni predsjednik koji voli aktivno rješavati probleme svoje zemlje, po pitanju Gorskog Karabaha apsolutno je na povijesnoj liniji Armenaca, a to je da je ta regija dio Armenije. Njegov oponent u sukobu, azerbajdžanski predsjednik Ilhan Alijev, ima i domaćih problema, ekonomija ponajviše ovisna o nafti slabi mu, pritisak zbog nepoštivanja ljudskih prava sve je veći. Novi sukob oko Gorskog Karabaha ima tako i svoju unutarnjopolitičku svrhu uz ujedinjenje nacije oko zajedničkog cilja. Samom Putinu nije lako, Azerbajdžan svojom mrežom plinovoda i naftovoda nije ovisan o Rusiji. I zato je Rusija, pa i Putin, uvijek imala uravnotežen stav u sukobu.
- Rusija je uvijek zauzimala uravnoteženu poziciju, jer tako može koristiti svoj utjecaj i tradicionalno dobre odnose s obje zemlje, i Azerbajdžanom i Armenijom - kazao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.
Analitičari se mahom slažu da bi korak Rusije u bilo kojem smjeru druga strana protumačila neprijateljskim, ali je i priznao da je ovo za Rusiju vrlo teška situacija te će nastojati sukobljene strane još jednom dovesti za stol.
Milijarde za naoružanje
Erdogan, pak, ne prestaje optuživati Armeniju kao glavnog krivca za eskalaciju. - Armenija je još jednom dokazala da je najveća prijetnja miru i stabilnosti u regiji. Kao i uvijek, turski će narod stati na stranu svoje azerske braće svim svojim sredstvima - rekao je Erdogan. Nakon srpanjskih sukoba, Turska je održala vojne vježbe s Azerima. U analizi tog srpanjskog sukoba, Nikol Pašinjan rekao je zanimljivu stvar.
- Armenija je napadnuta, a ne Gorski Karabah, iako je posljednjih godina Azerbajdžan potrošio nekoliko milijardi dolara na opremanje vojske. Uvidjeli su da je granica Gorskog Karabaha sada premrežena najnovijim nadzornim uređajima koji bilježe najranije pokrete azerbajdžanske vojske - rekao je u srpnju armenski lider Pašinjan.
Točno, sada je to nešto drukčiji rat, obje su vojske bitno modernizirane, Azerbajdžan s deset milijuna stanovnika opremio se izraelskim dronovima, a Armenija, koja ima tri milijuna stanovnika, i dalje se oslanja na Rusiju s kojom ima dogovor o modernizaciji zrakoplovstva. Sam Gorski Karabah broji 145.000 stanovnika te ima oko 20.000 profesionalnih vojnika.
