Rusija je nedavno proširila i obnovila svoje proizvodne kapacitete za motore na kruti pogon, što predstavlja veliki korak u jačanju njenih sposobnosti za proizvodnju raketa, piše Međunarodni institut za strateške studije (IISS). Rusija je angažirana, kako američki dužnosnici opisuju, "u najambicioznijem proširenju vojne proizvodnje od sovjetskog razdoblja". Satelitske slike koje je objavio Maxar Technologies sugeriraju da je proizvodnja motora za rakete na kruti pogon jedan od glavnih ciljeva ovog napora.
Prema podacima IISS-a, na pet lokacija povezanih s proizvodnjom motora na kruti pogon vidljiva je znatna razvojna aktivnost. Satelitske slike pokazuju kako se na više mjesta provode radovi, uključujući obnovu nekih starih sovjetskih objekata i izgradnju novih infrastruktura. Ovaj napredak je osobito važan jer u posljednja tri desetljeća nije bilo znatnijih ulaganja u proširenje ili obnovu. Tek 2023. godine, tri desetljeća nakon raspada Sovjetskog Saveza, počela su veća ulaganja u modernizaciju.
IISS napominje da su sustavi na kruti pogon ključni dio ruskog strateškog arsenala i njegova taktičkog oružja kratkog dometa lansiranog s tla. Rusija je često koristila balističke rakete kratkog dometa (SRBM) u ratu protiv Ukrajine. Ruske oružane snage rasporedile su različite vrste projektila zemlja-zemlja, uključujući 9K720 Iskander-M (RS-SS-26 Stone) SRBM i rakete ispaljene iz sustava Tornado-S, višestrukih bacača raketa (MRL), kako bi napadale visoko vrijednu ukrajinsku vojnu imovinu i kritičnu infrastrukturu.
Osim toga, raketni sustavi zemlja-zrak, poput S-300P (RS-SA-20 Gargoyle) i S-400 (RS-SA-21 Growler), čine ključne elemente ruske kopnene protuzračne obrane, a također su korišteni u sekundarnim napadima na tlo. Veći kompozitni motori na kruti pogon također se upotrebljavaju u velikom broju ruskih interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM) i novijih balističkih raketa lansiranih s podmornica te čine temelj moskovskog strateškog nuklearnog odvraćanja. Svi ovi sustavi oslanjaju se na kompozitne motore na kruti pogon, a složenost njihovih proizvodnih procesa i potreba za specijaliziranim postrojenjima mogu predstavljati potencijalna uska grla u proizvodnim kapacitetima, navodi IISS-a
