Kada joj se to prvi put dogodilo Karina je imala devet godina. Bila je gola i upravo se počela odijevati u svojoj sobi nakon tuširanja. Vrata njene sobe su se otvorila. Bio je to njen pijani otac koji je upao unutra, gurno prema krevetu, a onda ju je počeo pipati i šaptati: "Ako nekome kažeš, ubit ću te!"
Otac nije pedofil, već primjer potpuno propale osobe
Karina nije ni shvaćala što joj se događa, osim što joj je bilo jasno da joj je otac nasilnik koji ju je opet napao. Kada joj se majka vratila kući iz bolnice gdje je išla primiti antibiotike za tuberkulozu s kojom se borila, upitala je supruga zašto su mu je šlic na hlačama otvoren, te zbog čega je kći skoro gola i plače u krevetu. Pijani muž je odgovorio da nema pojma.
Karina danas ima 14 godina i za Daily Beast je ispričala kako joj je život do danas izgledao kao beskraj ispunjen mučenjem, silovanjem i torturama.
"Naučila sam čuvati tajnu, naučila sam šutjeti o ocu koji me silovao. Svaki put kad me silovao bio je pijan, a ja sam plakala i preklinjala ga da prestane. I moja majka je bila pijanica koja ništa nije čula. Otac je često do krvi znao pretući moju majku ispred mene i mojih dvoje braće i starije sestre."
Policija i socijalni radnici ovakve priče čuju svakodnevno u svim zemljama svijeta, ali u Moldaviji su puno više uobičajene nego bilo gdje drugdje. To su priče koje reflektiraju očajno stanje u društvu koje je na rubu kolapsa, u kojem je obiteljsko nasilje normalno, kao i trgovina ljudima, prenosi Express.hr
Psihologinja Lidia Gorceag koja radi s Karinom kaže:
"Karinin otac nije bio pedofil. On je ruina od osobe, školski primjer potpuno propale osobnosti i čovječnosti."
Karinina majka je povremeno vidjela kako njezin suprug siluje njihovu kćer, ali nije nikada zvala policiju. Policiju nisu zvali ni članovi obitelji, niti njezini učitelji u školi.
Prošle je godine njezin otac konačno osuđen. Dobio je kaznu od 18 godina zatvora. Karinu su razdvojili od majke alkoholičarke i smjestili su je u sklonište koje je privremeni smještaj za još 500 žrtava, što je dvostruko veći broj od broja žrtva godinu dana ranije.
S Karinom je i djevojčica od 13 godina.
Rade kao seksulani robovi ili robovi za Rome
"Trebalo mi je sklonište jer sam vlastitim očima gledala kako je moj djed baku pržio na štednjaku, a onda je sjekirom udario moju mamu po glavi. Moja majka je zbog traume oboljela od šizofrenije", ispričala je.
Socijalni radnici u Moldaviji ističu kako su djeca žrtve seksualnog i obiteljskog nasilja savršena meta za trgovce ljudima, biznisa koji u Moldaviji cvjeta iz godine u godinu.
Od 2000. godine Međunarodna organizacija za migracije u Moldovi zabilježila je 3244 žrtava obiteljskog nasilja i trgovine ljudima. Bilo je tu i puno slučajeva djevojaka koje su se vraćale kući nakon što bi noću i danje radile kao seksualne robinje u Europi, Turskoj ili nekoj od zemalja na istoku. Događalo se da svoju djecu nisu vidjele godinama.
"Trenutno radim s dvije žene, jedna ima 42, a druga 39 godina, koje su bile robinje za Rome u Moskvi čak 11 godina. Radile su kao profesionalne prosjakinje ili bi gurale invalidska kolica u kojima bi sjedili nepokretna djeca i starci i molile novac po ulici. Često su bile gladne, nisu imale ništa za jesti, bilo im je hladno i gotovo nikada nisu dobivale novac. Razlog zbog kojeg su otišle u Rusiju bio je taj što su im trgovci ljudima obećali dobar posao u Moskvi, a tek kad bi tamo stigle bi shvatile da su prevarene", priča Gorceag.
Gorceag u skloništu radi od prvog dana od kada je osnovano prije 15 godina. Bilo je to vrijeme jedne od gorih ekonomskih kriza. Tvornice su zatvarane, ljudi su ostajali bez posla i tako je počeo masovni egzodus žena koje su tražile bilo kakvu priliku da zarade novac u Zapadnoj Europi. Neke su bile toliko očajne da su bile spremne prodati svoje organe.
Pola od svih moldavskih građana radi u Rusiji, ali zbog ekonomske krize plaće migranata pale su za 30 posto.
Georgij Ungureanu je 1999. godine prodao svoj bubreg za 3.000 dolara. Vjerojatno je da će mu krijumčari ljudi pronaći posao u Izraelu, ali je umjesto toga završio u Turskoj gdje je na kraju prodao bubreg za cijenu koja je, kako je tek kasnije saznao, bila bijedna cifra.
U Moldaviji danas postoji zakon koji zabranjuje trgovinu ljudima, ali krijumčari su u tom zakonu pronašli gomilu rupa, a jedna od mogućih njihovih meta je, upozorava psihologinja Gorceag, Karina koja neće u skloništu moći ostati još dugo.
