Toplinski val koji je ovoga ljeta pogodio Sibir možda je oslobodio hordu davno zaleđenih bakterija koja sada prijete cijeloj regiji, piše IFLScience.
Lokalna plemena u opasnosti
Epidemija antraksa (crnog prišta, bedrenice) u zapadnom Sibiru već je odnijela živote 1.500 sobova, dok je 40 pripadnika nomadskog plemena Jamal, uključujući i četvero djece, hospitalizirano. Navodno je jedan dvanaestogodišnjak već i preminuo od ove bolesti.
U roku od samo nekoliko dana antraks je desetkovao lokalnu populaciju sobova, a deseci pripadnika domorodačkog naroda Nenet preseljeni su na drugo mjesto.. Lokalni je guverner proglasio stanje uzbune, a neki od mjesnih stočara mogli bi završiti u karanteni koja bi trajala do rujna.
Otopljena lešina
Sam naziv ‘zombi epidemija’ zvuči pomalo čudno, ali radi se o najtočnijem načinu opisivanja onoga što se trenutno događa u zapadnom Sibiru. Godine 1941. epidemija antraksa pogodila je to područje i pobila puno sobova. Jedna od tih nesretnih životinja umrla je u tundri, gdje joj je tijelo ostalo barem djelomično sačuvano zahvaljujući ledenim lokalnim uvjetima.
Punih 75 godina ova je zaleđena lešina ležala netaknuta. No ovog je ljeta u tundri došlo do neuobičajeno jakog toplinskog vala, te su temperature narasle i 5.6°C više od uobičajenih. To je bilo dovoljno da rastopi zaleđenog soba, što je probudilo dormantne bakterije u njemu. I na taj je način započela takozvana zombi epidemija.
Može dugo spavati
Još su ranija istraživanja pokazala kako antraks može ostati izrazito dugo ‘uspavan’ u sibirskom permafrostu. U tome području postoji dosta mjesta gdje je sahranjena stoka i druge životinje, a njihovim bi se otapanjem mogli suočiti i s epidemijama bolesti za koje smo mislili kako su već izumrle.
“Spore sibirskog antraksa ostaju žive u permafrostu oko 105 godina”, napisali su znanstvenici. Moguća posljedica topljenja permafrosta je i ponovo vraćanje vektora zaraza iz 18. i 19. stoljeća, posebno u blizini groblja na kojima su žrtve tih zaraza bile sahranjivane.”
Raširena bakterija
Antraks (Bacillus anthracis) relativno je česta bakterija koja s može pronaći u divljinama širom svijeta. Simptomi se pojavljuju između jednog dana i dva mjeseca nakon prvog kontakta s bakterijom i ima četiri različita oblika: kožni, plućni, crijevni i intravenozni.
Kožni (vanjski) antraks smatra se najmanje opasnim – bez tretmana, od njega umire ‘samo’ 20 posto zaraženih. Plućni antraks, s druge strane, ubije oko 85 posto oboljelih ako ne dobiju tretman na vrijeme. Cijepivo je lako nabavljivo, kao i antibiotici za one koji su već zaraženi ovom bakterijom.
Biološko ratovanje
Spore antraksa dugo ostaju u okolišu, te su zbog toga korištene i za biološko ratovanje. Prvo zabilježeno korištenje dogodilo se je 1916., kada je njemačka vojska opskrbila finske pobunjenike ovom bakterijom za borbu protiv ruske carske vojske tijekom Prvog svjetskog rata.
Antraks su koristili i teroristi, poput napada iz 2001. u Sjedinjenim Državama, kada je 22 ljudi namjerno zaraženo poštanskim omotnicama, a od kojih je petero umrlo. Epidemije antraksa izbile su već više puta u prošlosti Rusije, poput one iz 1979. godine, koja je posljedica incidenta u sovjetskoj tvornici biološkog oružja. U nastalom kaosu poginulo je 64 ljudi.
