Novi američki predsjednik Donald Trump neće imati interesa za Zapadni Balkan, smatra politolog Siebo Janssen. Moguće je potpuno američko povlačenje sa Zapadnog Balkana, kao i ukidanje sankcija Miloradu Dodiku.
Odlazeća američka administracija je u utorak navečer (17.1.) uvela sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. U obrazloženju se navodi da je Dodik blokirao Dejtonski mirovni sporazum, a posebice je kritiziran referendum o Danu Republike Srpske održan unatoč zabrani Ustavnog suda. Referendum je bio u rujnu, a Dodik već godinama slovi za kočničara Dejtonskog sporazuma. Zašto su sankcije uvedene baš sada?
Janssen: To je dobro pitanje. Sigurno se čekalo kako bi se vidjelo kako će se situacija razvijati. Željelo se Dodiku dati šansu da se možda malo povuče, ali on to nije učinio, naprotiv on je posljednjih tjedana situaciju stalno zaoštravao i potpuno otvoreno govorio o prestanku postojanja BiH kao zajedničke države. Uveo je u igru neovisnost Republike Srpske i onda je odluka američke administracije bila: Sada moramo pokazati zube inače same sebe pravimo smiješnim. I to je točno. O Dejtonskom sporazumu se može mnogo toga reći, on je osobito nesretan s obzirom na Ustav koji je s njim povezan, ali unatoč tome to je važeći Sporazum i važeći Ustav, a taj referendum je to proglasio nevažećim i gospodin Dodik je to jednostavno pogazio. I tu je morala uslijediti reakcija.
Je li moguće da administracija Donalda Trumpa ukine te sankcije?
To je vrlo važno pitanje i o tome se u ovom trenutku ne bih želio izjasniti. Mogu zamisliti, s obzirom na to da Rusija osuđuje te sankcije, da Trump zaista, ako želi nagodbu s Putinom, onda u najmanju ruku neće slijediti te sankcije. Postoji naime više načina, ne moraju one biti ukinute, jednostavno ih se ne mora provesti. To je također mogućnost gdje se kaže: Ok, mi ih nećemo službeno ukinuti, ali ih se jednostavno nećemo pridržavati. Ne znam u kojem će to smjeru ići, ali mogu zamisliti da je moguće da Trump to poduzme kao jedan od koraka na Balkanu. No on bi također mogao u ovom trenutku biti suzdržan po tom pitanju i takoreći prvo opipati kakva je situacija – naravno ne on sam, već njegovi vanjskopolitički savjetnici i njegova administracija. Dakle moramo pričekati da vidimo kako će on reagirati, ali mogu zamisliti u svakom slučaju da će on te sankcije ukinuti, odnosno da ih neće provesti.
Očekujete li od zemalja EU-a da se priključe ovim sankcijama?
Vjerujem da će se zemlje EU-a priključiti, pri čemu bi to u nekim slučajevima moglo biti vrlo teško. Primjerice Savezna Republika Njemačka je u Srbiji i BiH prisutna s vrlo velikom razvojnom pomoći i ako bi se takoreći jedan dio BiH sankcionirao ili vođa jednog dijela BiH, to bi onda sigurno dovelo u pitanje suradnju na polju razvojne pomoći. A ako gledamo tako mislim da će doći do sankcija iz EU-a, ali u kojoj mjeri to moramo vidjeti.
Trump će voditi izolacionističku politiku
Novi američki predsjednik Donald Trump će u petak prisegnuti. U Americi se uobičava reći: „U predizbornoj kampanji se kaže ono što se želi, a u Bijeloj kući se radi ono što se mora." Da to zaista tako i funkcionira mogli smo vidjeti u slučaju predsjednika Baracka Obame. Možemo li to očekivati i u slučaju Donalda Trumpa?
Strahujem da će ovo biti potpuno novo predsjednikovanje od svih koje smo do sada imali, uključujući i mandat Georga W. Busha i njegov rat u Iraku. Mislim da se Donald Trump neće brinuti ni o diplomatskim običajima, ni ugledu SAD-a, već da će provoditi vrlo jaku izolacionističku politiku. On će s klasičnim saveznicima jako tražiti ekonomske, a možda i političke konflikte. To već jednim dijelom vidimo. On je podržao zagovornike Brexita, sada je Theresi May (britanskoj premijerki, op. ur.) čestitao na njezinoj odluci o takoreći bolnom Brexitu. On prezire EU. Mislim da će Donald Trump voditi jednu potpuno drugačiju politiku od svih ranijih predsjednika prije njega. Zbog toga polazim od toga da će ovo biti vrlo težak predsjednički mandat.
Europljani su zbog toga već zabrinuti. Što očekujete konkretno kada je riječ o transatlantskim odnosima?
Postoje tri točke za koje smatram da su posebice kritične. Jedna je naravno gospodarstvo. Svjetsko gospodarstvo se bazira suštinski na slobodnoj trgovini, a slobodna trgovina između EU-a i SAD-a je vrlo važan aspekt pri tome. Donald Trump to očito želi radikalno ograničiti. To znači da bi se iz toga mogao izroditi trgovinski rat između EU-a i SAD-a. Druga točka je: on, za razliku od predsjednika Obame i ministra vanjskih poslova Kerryja, nema interesa u tome da EU bude ojačan, da je EU u situaciji bolje izlaziti na kraj sa svojim političkim problemima. Naprotiv, on želi oslabiti EU, on želi tako reći destabilizirati EU i to očito u suradnji s Vladimirom Putinom koji slijedi slične interese tako što primjerice financijski pomaže sve moguće desnopopulističke, desnoradikalne stranke u Europi. Tu se dakle, vjerujem, stvara nova osovina, ali ona koja nama Europljanima ne može biti draga jer smo mi tu tako reći u sendviču. Treća točka, koju u tom kontekstu još moram reći, je naravno NATO. On je tu vrlo jasno rekao da je NATO zastario i to upravo za istočnoeuropske zemlje, koje su se često jako oslanjale na NATO nije dobra vijest.
Spomenuli ste odnos Putin-Trump o kojem se jako mnogo govori i špekulira. Sam Trump je rekao: „Ako se budem slagao s Putinom, to je prednost." Vi, i ne samo Vi, mislite drugačije?
Generalno gledano je naravno dobro da dođe do popuštanja napetosti između Rusije i SAD-a. Problem je samo to što mi u Rusiji imamo autokratskog vođu Vladimira Putina koji malo drži do ljudskih prava i demokratskih vrijednosti. A u SAD-u sada imamo nekoga tko također ne uzima osobito ozbiljno osnovne preduvjete za demokraciju i zajednički život. To u kriznim vremenima, u kojima je zapravo riječ o tome da se pojačano podržavaju liberalne vrijednosti, slobode i otvoreno društvo, što mi pokušavamo ovdje u EU-u, ne može biti osnova za političku suradnju. Dakle poboljšanje odnosa da, ali ne na račun slobode, demokracije i ljudskih prava.
Uspjeh za Putina na Balkanu - Srbi bi mogli zaoštriti ton
Zapadni Balkan je regija u kojoj su interesi Rusije i SAD-a često međusobno suprotstavljeni. Što možemo očekivati u ovoj regiji od Trumpovog mandata, a posebice u svjetlu budućih odnosa između Putina i Trumpa?
Na Balkanu još uvijek imamo manje ili više izražene stare nacionalističke režime koji su nakon raspada Jugoslavije tamo u osnovi imali glavnu riječ i na to nas je vrlo jasno podsjetio konflikt od prije nekoliko dana na Kosovu sa srpskim vlakom i na drugoj strani reakcija kosovskih Albanaca. Tu je još situacija u samoj BiH, s Republikom Srpskom, a djelomice i s Hrvatskom. Do sada je uvijek bilo tako da su Zapad i SAD uvijek govorili: mi želimo taj sukob dugoročno mirno okončati i u pravom smislu riječi se pobrinuti za političku ravnotežu. Bojim se da sada s Putinom, koji ima vrlo jasno interes ojačati Srbe, i na drugoj strani Trumpom, tamo zaista ponovo nastaje neravnoteža, da bi jednostrano i u konačnici Srbi tamo mogli zaoštriti ton, da se oprezno izrazim.
NATO je s jedne strane za Trumpa zastario, s druge strane poznato je da se Rusija protivi prijemu i drugih zemalja Zapadnog Balkana u njegovo članstvo. Što očekujete u tom smislu?
Mislim da narednih godina neće biti proširenja NATO-a. Trump za to neće imati interesa. To je za njega drugorazredno i trećerazredno pitanje, a bez SAD-a tamo, prema mom mišljenju, neće biti bitnih sigurnosnopolitičkih pomaka. SAD je uvijek bio vrlo važan dio u NATO-u i ako se on sada povuče ili djelomice povuče onda Savez gubi vrlo jasno na značaju na jednoj strani, a na drugoj strani su sva proširenja dovedena u pitanje, a to znači uspjeh za Putina, vrlo jasno.
Bez pomoći Zapada moguć oružani sukob
Može li se onda dogoditi da Trump Zapadni Balkan potpuno prepusti Putinu?
Ja mislim da će se on iz tih pitanja potpuno povući. On će to proglasiti europskim pitanjem, a s obzirom na to da Europljani sami u tome nisu jedinstveni, primjerice Kosovo nije priznato od strane svih članica EU-a – to će, prema mom mišljenju, vrlo jasno ići u pravcu da će Rusija faktički tamo ubuduće igrati vrlo jaku ulogu ili imati utjecaj.
Upravo i zbog toga sada u Prištini vlada strah da bi moglo doći do podjele Kosova. Ima li osnove za to?
To je sigurno opravdan strah. Njima je srbijanski predsjednik indirektno zaprijetio ratom. Kosovsko vodstvo, moramo biti fer i reći to također, je također ratoborno reagiralo. Dakle na obje strane imamo malo toga za vidjeti što bi govorilo o popuštanju napetosti. Vjerujem da je to za obje strane i dalje veoma odlučujuće pitanje. Kosovski Albanci žele cijelo Kosovo, a Srbi ne žele priznati Kosovo kao neovisnu državu i žele barem vlast nad sjevernim dijelom. I tu postoji mnogo potencijala za konflikt. To je trenutno spriječeno time što tamo postoje međunarodne trupe, ali ako bi se one povukle, što je, naravno, uvijek moguće, da recimo SAD kaže da povlači svoj kontingent, onda je pitanje imaju li Europljani volje i jesu li u situaciji da tamo zaista masovno stacioniraju trupe što bi onda u konačnici spriječilo sukob. Ja sam razgovarao s brojnim ljudima na Balkanu, u Sarajevu, na Kosovu i svi mi jednoglasno kažu da bi u narednih tri do četiri godine mogao izbiti oružani sukob ukoliko Zapad ne pokuša tamo podržati demokratsko, civilno društvo. A ja to u ovom trenutku, s izolacionističkim tendencijama Donalda Trumpa, ne vidim.
Očekujete li zaista da bi Trump mogao donijeti i odluku o povlačenju američkih trupa?
Da. Da. Ja to zaista očekujem. Polazim od toga da će se to dogoditi. Sada naravno postoji zaobilazni put, moram biti fer i to reći, novi američki ministar obrane Mattis na glasu je kao veliki zagovornik NATO-a i on je sam bio general NATO-a. I mislim, dok je on na toj dužnosti, da se tamo može postići barem djelomični uspjeh, a to je da ne budu povučeni svi vojnici, dakle ne sve trupe, ali pitanje je naravno koliko dugo se on može izboriti protiv Trumpovih saveznika u Bijeloj kući i pojedinačnim ministarstvima. No srednjoročno gledano polazim od toga da će trupe biti povučene.
Je li to katastrofalan scenarij za Balkan?
Da, to bi bio katastrofalan scenarij i za Europsku uniju i to zbog toga jer bi Balkan bio prepušten sam sebi. Vjerujem da te zemlje više od 20 godina nakon Dejtonskog sporazuma i 17-18 godina nakon rata na Kosovu nisu u situaciji da imaju civilno-demokratske strukture i nisu u stanju njima samostalno upravljati. Zbog toga tu Zapad mora pomoći. S tim ciljem Zapad mora još više pojačati pomoć u smislu demokratskog razvoja. A ako to sve izostane onda ja situaciji vidim crnom. A za EU će to biti vrlo veliki problem iz jednostavnog razloga jer vjerujem da EU u konačnici zbog svoje unutarnje krize nije u stanju pitanje Balkana sam suvereno riješiti. To će biti vrlo teško za EU.
Dr. Siebo M.H. Janssen je politolog i povjesničar. Trenutno predaju na Institutu za Anglo-američku povijest na Sveučilištu u Kölnu. Član je Kelnskog foruma za međunarodne odnose i sigurnosnu politiku.
