ALS - amiotrofična lateralna skleroza je stanje poznato i kao Lou Gehrigova bolest. Radi se o vrlo progresivnoj neurološkoj bolesti koja zahvaća živčane stanice u mozgu i leđnoj moždini koji počinju propadati. S vremenom bolesniku slabe mišići, postaju nesposobni samostalno se kretati, gutati, govoriti i na kraju disati. Posljednje dane života bolesnici provode u teškoj patnji - potpuno su paralizirani, a mozak im i dalje normalno radi i shvaćaju sve što se oko njih događa, prenosi 24sata.hr
Ovo je ispovijest Hope Dezember iz SAD-a, žene koja se udala za svojeg muškarca iako je znala da je obolio od te užasne bolesti i da će do kraja njegovog života morati brinuti za njega. Ona je dokaz da prava i nesebična ljubav na ovom svijetu postoji. Ispod njezine ispovijesti je predivan video s njihovog vjenčanja.
Steve je imao svega 28 godina kad su mu 2011. godine dijagnosticirali ALS, a ovako je sve počelo. Upoznali smo se oko četiri godine prije nego što smo počeli izlaziti, ali naša veza je počela tek nakon što smo se sreli dok sam bila vani s prijateljima. On je bio tako šarmantan, ljubazan i sladak. Još uvijek je jako šarmantan. Sjedio je sat vremena i slušao moje jadikovke za bivšim te noći. Nije mi sudio niti me ismijavao kao naši prijatelji. Ta pomalo nezgodna noć pretvorila se u prekrasan početak naše veze.
Određeni simptomi počeli su se pojavljivati oko dvije godine prije dijagnoze, ali liječnici nisu shvatili kako je to ALS. Steve je godinama igrao hokej i imao je slomljenu kost i oštećene živce pa su ga liječnici uvjeravali da probleme s korištenjem zapešća i bolove ima zbog toga. Bolest se proširila na nogu, ali liječnici su bili uvjereni kako probleme uzrokuje metalna pločica koja mu je davno ugrađena u stopalo. Tek kad se počeo rušiti su napravili ozbiljnije testiranje i postavili dijagnozu.
Bilo je to 9. kolovoza 2011. godine. Tada smo bili u vezi tek četiri mjeseca. Saznanje da boluje od te strašne bolesti bilo je užasno. Drugi dan mi je rekao: "Ne moraš ostati sa mnom, pa čula si liječnike, bit će sve teže, gubit ću kontrolu. Ako želiš otići, to je u redu...". Ja sam automatski odgovorila: "Ne idem ja nikuda". Bilo je to prvi put da smo razgovarali o braku.
Nekoliko dana kasnije šetali smo uz rijeku, zaustavili smo se na našem mjestu i on me pitao: " Znam da si rekla kako ćeš zauvijek biti sa mnom. Ako to zaista misliš, hoćeš li se udati za mene?". Pristala sam. Nisam nimalo oklijevala. Većina mojih prijatelja i obitelji su bili uvjereni da sam luda što se udajem, da je to prerano, ali kad sam im objasnila da sam sigurna u svoju odluku i da je on pravi muškarac za mene, nisu više postavljali pitanja.
Vjenčali smo se dva mjeseca kasnije, a od prijatelja smo na dar dobili medeni mjesec na privatnom otoku u Belizeu. U to vrijeme Steve je i dalje hodao, iako mu je trebalo puno pomoći. Oboje smo tada bili nekako naivni i nismo vjerovali, mislili da će bolest toliko brzo napredovati.
Steve je počeo puno češće padati i bilo mu je teško pomiriti se s time da će završiti u kolicima. Pet mjeseci nakon našeg vjenčanja bio je u invalidskim kolicima stalno, bez njih nije mogao nikud. Bio je i tvrdoglav što se tiče lijekova protiv bolova, nije ih želio uzimati, ali nekako sam ga uvjerila da mora jer previše pati. Morala sam ga prisiljavati i da ustane iz kreveta jer je to dobro za njegova pluća.
Iako je stalno bio u invalidskim kolicima, počeli smo putovati po Americi. Novu godinu smo dočekali u New Yorku, a u sjećanju će nam zauvijek ostati i muzički festival na Floridi 2013. Bio je to naš prvi "dance party". Tada je još mogao sam micati invalidska kolica pa smo plesali. Stalno smo plesali, koliko god nam dan bio loš. To mu je uvijek izmamilo osmijeh na lice. Život je dar i svaki dan treba biti poseban. Puno hvala svima na podršci, ljubavi i molitvama, piše Country Living.
Steve je danas jako mršav i uglavnom prikovan za krevet. Hope je stalno uz njega i pokušava mu olakšati te uljepšati svaki trenutak života. Ipak, sjaj iz njegovih očiju kao da je nestao. Iako ima osmijeh na licu, oči otkrivaju koliko pati. Steve ima profil na Facebooku gdje prima riječi utjehe i potpore, ali i otkriva o čemu razmišlja.
