U financijskom središtu Bliskog istoka i poznatoj turističkoj meki život se normalizirao. Nakon nezapamćene olujne kiše i dvodnevne paralize grada čuda, Dubai opet pulsira manje-više uobičajeno. O potopu svjedoče tek jezerca na nekim križanjima i automobili koji još nisu uklonjeni s prometnica. Na glavni grad istoimenog Emirata, s više od dva milijuna stanovnika, na dan izbora u Hrvatskoj izlilo se kiše koliko inače padne cijele godine. Za sušno područje, kakvo su zaljevske zemlje, prava apokalipsa.
Hrvata je relativno malo
– Počelo je od jutra, kiša je bila najavljena, ali slično su govorili i prije mjesec dana pa se ljudi nisu previše obazirali. Ja sam radila od doma. Kako je dan odmicao, bivalo je sve gore i nije mi bilo svejedno kad sam vidjela da voda raste i potapa automobile. Oko 15 sati potpuno se smračilo, padalo je neprestance s grmljavinom, munjama i vjetrom duže od 24 sata. Vjetar je s balkona nosio stolce, stolove, fotelje. Moj hotel je dvadesetak minuta od centra, malo na povišenom, i kod nas je bilo manje strašno. Ali poplavilo je kuhinju i kasnio je room service. Zbog navale nitko nije mogao naručiti ništa iz grada, nisu isporučivali sva jela s menija, nego samo dva. Ja sam se bojala jedino nestanka struje i držala sam laptop i mobitel stalno na punjenju, ali kolegica iz Hrvatske je baš taj dan stigla u Dubai sa studijskom grupom i zapeli su u prometu, satima su bili zaglavljeni u minibusu na cesti. Jako se uplašila. Ljude su izvlačili džipovima i na kraju su se i naši nekako dokopali hotela – kaže Dora Hrkač, koja se u Dubai preselila prije šest godina.
Ništa ni slično u tom gradu dosad nije doživjela. Osim automobila, uništeni su mnogi uredi i stanovi u prizemlju, brojne trgovinice, fast foodovi i sl. koje drže Indijci, Pakistanci... Poplavljen je bio i slavni Dubai Mall. Ali, kaže, sumnja da bi se igdje službe tako brzo organizirale i sanirale posljedice.
– Još uvijek je problematično putovanje iz jednog dijela Emirata na drugi, potraje i dva sata, zbog vode koju šahtovi i pijesak još nisu progutali i uništenih automobila. Jedva im se prepoznaje boja, mokri su, puni pijeska, uništeni. Mnogi su u problemu jer osiguranje ne pokriva štete od poplava... Inače, centar je raščišćen ekspresno, digla se cijela zajednica da se pomogne ljudima koji su ostali bez doma, a i dalje se intenzivno radi da se sve vrati u prvobitno stanje. Nije točno, kako neki pišu na društvenim mrežama, da je u Dubaiju i dalje kaos i da grad smrdi na poplavu – kaže Dora, koja u Dubaiju radi dva posla, kao PR i marketing direktor u jednoj softverskoj tvrtki te kao influencer na LinkedInu.
Dubai je, veli, grad prilika, a poplava nije birala. Stradali su i bogati, koji ovih dana kukaju na društvenim mrežama zbog uništenih Porschea, i sirotinja koja je u Dubai stigla u potrazi za boljim životom. U uslužnom sektoru, gdje je i Dora nekad radila, zaposleno je puno Indijaca, Pakistanaca, Filipinaca..., koji nerijetko s istim kvalifikacijama rade za manje novca od Europljana. Tek odnedavno, veli naša sugovornica, Indijce viđa i na rukovodećim pozicijama u hotelima.
– To se počelo mijenjati nabolje nakon korone. Dubai ne može bez stranih radnika, a naših je ljudi relativno malo – otkriva Dora, kojoj taj grad ostaje stalna adresa do daljnjeg. Život jest poskupio, naročito stanovi, koji su najskuplji u vrijeme turističke sezone od listopada do svibnja. U globalu su i 40 posto skuplji nego prije rata u Ukrajini, koji je i u Dubai doveo mnoge bogate Ruse.
– Pokupovali su mnogo nekretnina, ali dolaze i poslovni ljudi iz Kine, Japana... Znam za stan u najskupljem dijelu Dubaija čiji je godišnji najam u koroni bio 21.000 eura, a sada – 40.000 eura. Ali u pristojnom kvartu može se naći studio za jednu osobu za 15.000 eura godišnje. Hrana nije skupa. Kad naručujem, slično platim kao u Hrvatskoj, oko 20 eura, s tim da u Dubaiju porcija bude obilnija. U pristojnim restoranima može se objedovati za 40 eura, ali, da, ima nezamislivog luksuza koji si mogu priuštiti samo bogati. Alkohol je skup, a nije jeftino ni telefoniranje. Osnovni paket s internetom mjesečno je sto eura – kazuje Dora i otkriva da je većina poslodavaca na poskupljenja reagirala dizanjem plaća.
Sigurnost u gradu je velika
Za ugodan, komforan život u tom gradu, kaže, treba oko 9.000-10.000 eura mjesečno. Otprilike toliko se zarađuje na direktorskim pozicijama, a dostaje i da se nešto stavi na stranu.
– S pristojnim zaradama Dubai omogućuje vrlo ugodan život. Sigurnost je velika, na plaži možete ostaviti torbu s novčanikom i biti sigurni da ćete je naći. Nedavno mi se baš na plaži u panici obratila strankinja, u gužvi je izgubila malo dijete. Rekla sam joj da se smiri, da će biti nađeno za 15 minuta. Nije prošlo ni deset minuta, a dijete je pronađeno – prepričava dramatičnu epizodu Dora. – U Dubaiju je i sve besprijekorno čisto, uključujući javne toalete, ali i, recimo, košarice u supermarketima koje zaposlenici redovito peru. Žene se, istina, teže probijaju na najviše pozicije, ali, mimo toga, Emiraćani ih vrlo poštuju, a u Dubaiju nema ni ograničenja oko odijevanja i slično. Lako se naviknuti – objašnjava Dora zašto daje prednost Dubaiju pred Hrvatskom.
