Životni i politički moto Zorana Milanovića najbolje se može svesti na stihove “izađi i bori se”! Današnjim potezom pokazao je da ne može iz svoje kože i da ga taj moto vodi u svim njegovim potezima, a to je moto koji posebno dominira kad je s druge strane političke borbe Andrej Plenković, njegov stari rival još iz diplomatskih dana, ne samo iz političkih karijera.
Ali, najavom ulaska u bitku na parlamentarnim izborima s dužnosti predsjednika Republike Milanović je poprilično iskoračio iz svega dosad viđenog i očekivanog u uređenoj demokraciji. Ovo je rizičan potez koji se može obilno isplatiti, ali može biti i kontraproduktivan. Ide na sve ili ništa.
Vijest je još svježa, bolje analize uslijedit će kad se činjenice malo slegnu, ali objektivno se može argumentirati i da se radi o zloupotrebi dužnosti predsjednika Republike. Jer, ovo je potez koji može potpuno redefinirati instituciju predsjednika Republike Hrvatske u praksi, i za sljedeće generacije predsjednika i sljedeće krugove izbora.
Ako se Pantovčak koristi kao odskočna daska za oporbene ofenzive, onda bi taj presedan, u koji je danas iskoračio Milanović, mogao biti zloupotrebljen i kasnije, što ne bi dovelo do stabilnosti, već upravo suprotno - nestabilnosti političkog sustava.
Recimo da Milanović postane premijer i da idu izvanredni predsjednički izbori. I da se događa politički "backlash", političko klatno se miče, na Pantovčak možda biva izabran neki krajnji desničar koji, poučen presedanima prethodnika, koristi instituciju predsjednika Republike Hrvatske da aktivno radi na rušenju Vlade, osporava presude sudova, šalje prijeteće poruke saborskim zastupnicima koji podržavaju Vladu, i općenito nastavlja taj već započeti institucionalni rat svim sredstvima. Nakon što je institucija Predsjednika redefinirana, zloupotreba te institucije se nastavlja i živi nekim svojim nepredvidivim životom. Je li to u konačnici dobro za državu ili nije?
