Dole, općina Ljubuški, su selo, razvučeno kroz krašku prodolinu padinom biokovskog masiva. Maslina je u Dole stigla kao prethodnica pohoda na tzv. nisku Hercegovinu. Kada i kako govori Milenko Rašić, kojeg smo zatekli dok je rezao vinovu lozu: - Masline je prije 15-ak godina počeo saditi Nikola Rašić, kad su vidjeli da mogu, ljudi krenuli za njim. Nije Nikola počeo raditi napamet, živi u Makarskoj, ima iskustva. Petina zemlje u selu je njegova, ža’ mu bilo da leži, pa počeo saditi. Ja isto živim u Makarskoj, vidio sam kako ljudi rade oko maslina, pomagao prijateljima, odnedavno sam u mirovini pa ću se i ja bacit na pos’a. Bilo bi dobro da se posadi što više maslina, da ljudi ostaju ovdje, žive i rade - kaže Milenko i nastavlja: - Ako ljudi u Dalmaciji s 50, 60 maslina mogu dobro popuniti kućni proračun, zašto ne bi i ovdje? Maslina nije samo ulje, mogu se soliti, kiseliti, pripremati za salatu… Na razne načine se mogu upotrebljavati što može biti dobro za naše mjesto, za mlade ljude da ostaju. Milenko se sprema u maslinare i kaže:
- Iskopao sam sto rupa za masline. Imam još oko 12 duluma zemlje, dva ću ostaviti za krumpire i povrće, ostalo posaditi. Kad vidite koliko je Nikola Rašić ubrao maslina, koliko ima ulja i kad to pomnožite s 20 maraka, to je lipa cifra. Ko živi na selu, može platiti režije, kupiti brašna… Ovdje maslina rađa svake godine, zato što nema bure ni kasnih mrazeva. Nikola ima oko 500 maslina, od čega je polovica na rodu, to je oko 2 t, neka je 15 posto ulja to je 300 l, puta 20 KM, pa računajte”! Bili smo poznati po uzgoju duhana i loze, sada ćemo biti po maslinama. Budući da je manjak radne snage, maslina je Bogom dana za ovaj kraj, kaže Milenko. I tako posve neočekivano maslina i maslinovo ulje koje je slavni Homer zvao ‘tekućim zlatom’, kreću u borbu za opstanak iseljavanjem uvelike načetih Dola.
