Hrvatska ulazi u Europsku uniju za dvadesetak dana što je velika nepoznanica kako za same vlasti u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Postoje brojna praktična pitanja koja još nisu riješena. O tome i o političkim prijeporima u BiH govori veleposlanik RH u BiH Tonči Staničić za Večernji list.
Što nakon ulaska RH u EU očekuje dvije zemlje, problemi, nesporazumi ili pak dalji napredak odnosa?
Očekuje nas izvanredna prilika koju treba iskoristiti jer najvažniji politički i gospodarski partner BiH ulazi u EU. Uostalom, ovo nije prvo proširenje EU i mnogo je puta u Europi viđena situacija u kojoj se sada nalaze Hrvatska i BiH, kao i kada se RH nalazila u položaju u kojem je danas BiH. Ni tada nije bilo problema i nesporazuma jer za to nije bilo razloga i siguran sam da ih neće biti ni u našem slučaju.
Ali, svejedno, vjerojatno je da će gospodarstvenici s obje strane imati više problema zbog carina i strožeg režima. Promjena režima CEFTA-e izazvala je različita reagiranja.
Ulazak Hrvatske u EU i istodobni izlazak iz CEFTA-e treba promatrati cjelovito, u kontekstu mogućnosti koje se za gospodarstvenike iz obiju zemalja, BiH i Hrvatske, otvaraju na ogromnom europskom tržištu, naravno uz uvjet poštovanja europskih standarda kvalitete. Problemi koje spominjete mogli bi privremeno otežati međusobnu trgovinu samo djelomično, u segmentu izvoza nekih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz BiH koji nisu sukladni EU standardima, i to u razdoblju dok se ti standardi ne dosegnu. Važno je reći da su s obje strane već poduzeti neki koraci da se navedene teškoće olakšaju. RH i EU su dosad u više navrata pokazale spremnost pomoći BiH u prevladavanju teškoća koje će nastati ulaskom RH u EU. Između ostalog, poljoprivredno prehrambenim-proizvodima iz BiH omogućen je ostanak na hrvatskom tržištu i nakon 1. siječnja 2013. godine. Na žalost, to se na odgovarajući način ne reflektira u pregovorima s BiH o adaptaciji trgovinskog protokola SSP-a, kao što se ne vodi dovoljno računa kako će članstvom Hrvatske u EU BiH dobiti snažnog zagovornika europske budućnosti BiH. Hrvatska poduzima konkretne korake kako bi se svi osjetljivi proizvodi mogli i dalje izvoziti iz Bosne i Hercegovine u države Europske unije, naravno pod uvjetom da su u skladu s europskim standardima.
Pregovore o trgovinskom režimu za poljoprivredne proizvode nakon 1. srpnja 2013. godine s pojedinim zemljama CEFTA-e, pa tako i s BiH, u ime RH vodi Europska komisija, a oni se temelje na načelu zadržavanja tzv. tradicionalne trgovine između BiH i RH i odgovarajućih kvota i koncesija. Kao što sam već rekao – ovo nije ništa novo. Sve je već viđeno. I Hrvatska je bila u istoj situaciji kod prethodnih proširenja, a i EU je isto načelo uspješno primjenjivala i kod ranijih proširenja. I sada se pregovori s većinom zemalja CEFTA-e odvijaju bez poteškoća, odnosno s nekim su zemljama pred završetkom, a s nekima su i završeni. U pregovorima s Europskom komisijom BiH traži značajnu promjenu uvjeta za izvoz nekih proizvoda na tržište EU, prvenstveno šećera, nekih vrsta riba i vina. S druge strane, Europska komisija, kao i kod svih ranijih proširenja, predlaže povećanje tek nekoliko bescarinskih kvota, koje već postoje prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, a u cilju održanja postojeće trgovine. Dakle, nije istina da Europska unija traži od BiH da potpuno liberalizira svoje tržište i oslobodi robe iz Hrvatske odnosno EU svih davanja nakon 1. srpnja. Na žalost, vrlo često smo svjedoci da se u dijelu medija pogrešno i tendenciozno interpretiraju ti pregovori, što u javnosti izaziva strah i nepovjerenje, a zapravo za to nema nikakvog razloga.
Uostalom i Privremeni trgovinski sporazum između EU i BiH je asimetričan u korist BiH. To znači da BiH zadržava carine na mnoštvo roba podrijetlom iz EU, a ima bescarinski pristup na 500 milijunsko tržište EU za većinu svojih roba. Tu mjeru EU primjenjuje od 2000. godine radi pomaganja gospodarskog razvoja BiH.
Na kraju, smatram da nije nevažno podsjetiti kako su u okviru IPA-e predviđena značajna sredstva potpore za poljoprivredni sektor u BiH. Također, Europska unija do sada je izdvojila znatnu financijsku pomoć da bi Bosna i Hercegovina implementirala EU standarde na području sigurnosti hrane, veterinarskog i fitosanitarnog nadzora, što je ključno za izvoz bh. proizvoda na tržište EU. Jesu li i u kojoj mjeri standardi i usvojeni, drugo je pitanje.
Problematizira se pitanje prijelaza granice za građane?
Nema nikakve potrebe za problematiziranjem, naprosto sve ide svojim tijekom. Građani BiH znaju da od 1. srpnja Hrvatska postaje punopravna članica Europske unije i da je obvezna primjenjivati sva pravila i standarde EU. To znači da će građani BiH koji imaju biometrijsku bh. putovnicu, a to je putovnica koja se izdaje već skoro četiri godine, odnosno od rujna 2009.g. ne trebaju vizu za ulazak u Hrvatsku. Ostaje još za vidjeti kako će se riješiti pitanje prelaska granice s osobnim iskaznicama. I Hrvatska i BiH napravile su sve potrebne korake kako bi se takav način prelaska granice zadržao i nakon 1. srpnja. Ali konačnu odluku moraju zajednički donijeti sve članice Europske unije.
Hoće li Hrvatska u EU biti bosanskohercegovački lobist i što u tome kontekstu mogu očekivati i Hrvati, budući da je do sada međunarodna zajednica u BiH o svim bitnim pitanjima uglavnom bila podijeljena između stajališta Srba i Bošnjaka?
Hrvatska će nastaviti podržavati Bosnu i Hercegovinu na putu europskih i euroatlantskih integracija. To znači da ćemo u institucijama EU podržavati članstvo BiH u EU. Mislim da se slobodno može reći kako nijednoj zemlji nije više u interesu da Bosna i Hercegovina postane članica EU nego što je to u interesu Hrvatske. Hrvate u BiH vidimo kao jednakopravni konstitutivni narod bez kojeg Bosna i Hercegovina ne bi bila ono što bi trebala biti - demokratska, funkcionirajuća, stabilna i prosperitetna država. Hrvati su za nas i poveznica između naše dvije zemlje i tu njihovu ulogu bi trebalo više koristiti za promicanje europskih vrijednosti i europskog puta BiH.
Višegodišnja kriza u BiH nakon Daytona doživljava kulminaciju. Vlast je podijeljena, reforme zaostaju, u Europskom parlamentu umalo nije prošla inicijativa da se zemlji uvedu sankcije. Kako krenuti naprijed?
Put euroatlantskih integracija jedini je logičan put za BiH. On je jedini logičan put za cijelu regiju. I pri tom su vrlo važne reforme u tom procesu jer one služe za izgradnju institucija države i društva. Govorim to iz iskustva Hrvatske koja je prošla dug i težak pristupni proces, ali on se na kraju višestruko isplatio. Postali smo država koja u EU ulazi kao vrlo dobro pripremljena zemlja koja može funkcionirati kao vjerodostojan partner ostalim članicama Europske unije. Zemlje ove regije imaju veliku priliku preuzeti odgovornost za vlastitu stabilnost, a put prema europskim integracijama je najbolji način i jedina logična opcija. Ako se to shvati, onda je lako doći do dogovora oko niza stvari koje su u zajedničkom interesu, gdje svi dobivaju, a nitko ne gubi. Ovo o čemu Vi govorite nazvao bih situacijom u kojoj se ‘od stabala ne vidi šuma’. Dijagnoza je odavno postavljena i često ponavljana – uski stranački interesi, ponegdje s dodatkom čimbenika osobne prirode, stavljaju se često iznad interesa države i društva.
Inicijativa o kojoj je bilo riječi u Europskom parlamentu može se nazvati vrlo ozbiljnim upozorenjem i jasnim znakom da međunarodna zajednica gubi strpljenje, a najlošije bi bilo da zaista i izgubi interes. Dakle, preuzimanje odgovornosti za stabilnost vlastite države, i odgovornosti za stabilnost cijele regije, je ono o čemu govore i oni međunarodni čimbenici koji ukazuju da odgovornost leži unutar političke scene u BiH te da BiH političari moraju napokon povući pravi potez, potez koji će otkočiti započete procese. Međutim, iako usporedba sa šahom nije sasvim primjerena, nadam se da međunarodni igrači neće ustati od stola. Nadam se i da je moguće ono što u šahu, u kojem se potezi vuku naizmjenično, nije moguće – povući istodobno poteze. To također znači da je prisutnost međunarodne zajednice u BiH još uvijek potrebna, posebno imajući u vidu njenu ulogu posljednjih deset, petnaest godina, utjecaj na političke procese i funkcioniranje države.
Jesu li hrvatski političari Čović i Ljubić krivci što nije došlo do dogovora oko provedbe Sejdić-Finci jer su protiv rješenja koja bi omogućila da Bošnjaci mogu trajno nastaviti birati članove Predsjedništva?
Nekoliko je činjenica na koje je potrebno vrlo jasno ukazati. Prvo, za sve objektivne promatrače situacije vezane uz provedbu presude ‘Sejdić - Finci’, potpuno je jasno da su upravo hrvatski politički čelnici uložili najviše truda u analizu presude, kao i da su decidirano i javno iznosili prijedloge konkretnih rješenja prihvatljivih svima. Ukratko, bili su vrlo konstruktivni, za razliku od nekih koji su, na žalost, samo i isključivo kritizirali tuđe prijedloge, a da u isto vrijeme nisu htjeli ili mogli predložiti vlastite prijedloge. Drugo, upravo su neki od najvažnijih predstavnika međunarodne zajednice, a nakon što nije došlo do dogovora oko provedbe presude ‘Sejdić - Finci’, prozvali imenom i prezimenom bh. političke čelnike i ukazali na njihovu odgovornost. Pritom, ako ste pažljivo pratili njihove primjedbe, mogli ste vidjeti da su zapravo prozvani svi, a ne samo hrvatski politički čelnici. Treće i, rekao bih, najvažnije, presuda u predmetu ‘Sejdić - Finci’ nalaže da BiH provede ustavne promjene koje će učiniti mogućim izbor ‘ostalih’ na najvažnije političke dužnosti u državi. Polazeći od temeljnih demokratskih i ustavno-pravnih principa svih suvremenih demokracija zapadnoga tipa, dakle zajednice država čiji član želi postati i BiH, jest da ustavne promjene ne smiju poremetiti već uvažavati temelje Ustava. A jedan od temelja Ustava BiH jest položaj konstitutivnih naroda. Prema tome, razgovor o položaju hrvatskoga naroda u kontekstu presude ‘Sejdić - Finci’ nije stvar političke (samo)volje ovog ili onog političkog subjekta. Naprosto valja osigurati provedbu presude na način koji neće ugroziti temeljna ustavna prava hrvatskoga naroda u BiH. Dakle, potrebno je matematički precizno izračunati kako određeno rješenje utječe na provedbu i rezultate izbora.
Posebni tim stručnjaka koji je angažiralo američko Veleposlanstvo u Sarajevu izradilo je prijedlog promjena u Federaciji. Kako ga komentirate, ali i činjenicu da se od političara u BiH nije čuo ozbiljniji komentar na ove prijedloge? Vidite li vi moguće rješenje hrvatsko-bošnjačkog spora u Federaciji i kamo bi te reforme trebale voditi?
Svaka ozbiljna inicijativa koja je usmjerena prema uređivanju Federacije BiH na način da bude učinkovita, da s jedne strane omogući nesmetano odvijanje demokratskih procesa, a s druge strane da za sve one građane koji žive na njenom području osigura učinkovitije usluge, gospodarski razvoj i napredak, je dobrodošla. U isto vrijeme, ne treba zaboraviti da je Federacija zajednica tri konstitutivna naroda i ostalih te da kroz dijalog treba doći do rješenja koja će uvažavati legitimne zahtjeve i potrebe svake strane, uključujući Hrvate. I za Hrvate je to dobra prilika da sudjeluju u izgradnji entiteta koji mora biti i po njihovoj mjeri.
Je li BiH još uvijek potrebna međunarodna uprava i kako gledate na dalji rad OHR-a?
OHR treba biti u BiH sve dok je potreban, a potreban je dok unutarnja politička situacija to nalaže i dok ima mogućnosti svojim djelovanjem pozitivno utjecati na političke procese u državi.
